Nedavno mu je istekao mandat u Parlamentu Federacije BiH, ali nije dugo čekao na novo uhljebljenje, za koje se pobrinuo njegov stranački šef, „antirežimski“ ministar Elmedin Konakovića.
Piše: Istraživački tim „SB“
Tamo gdje je stao lider stranke Naroda i pravde, Elmedin Konaković, nastavio je ministar vanjskih poslova, Konaković Elmedin: na obračunu sa „režimskim medijima“ preko društvenih mreža. Iako su novinarska udruženja u Bosni i Hercegovini ranije upozoravala Konakovića da prestane „targetirati novinare“, prozivati ih poimenično i stavljati im mete na čelo (uostalom, i supruga mu je, kakva-takva, novinarka!) to ga nimalo nije pokolebalo. Ponovo je jučer na svome Facebook profilu na zid srama isturio „režimske“ medije, označivši ih glavnim krivcima za, najblaže rečeno, političku konfuziju, čiji je i on svjedok i akter.
Elmedin Konaković se prije sedam dana uselio u kabinet ministra vanjskih poslova, ekipirao je svoj budući „tim“, pa bi bilo normalno očekivati da ga neko diskretno informira da je odnedavno on „režim“, istaknuti član koalicije koja je preuzela poluge državne vlasti, izvršne i zakonodavne, a uskoro će i na drugim razinama.
DOBAR SAVJETNIK PARA VRIJEDI
Ko su suradnici kojima se do sada okružio ministar Elmedin Konaković? Uglavnom osobe koje su , bez ostatka, bili „režimski“ kadrovi, ako Konaković pod „režimom“ podrazumijeva (a podrazumijeva) Stranku demokratske akcije. Šef Konakovićevog kabineta je višegodišnji zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova Zlatan Burzić, blizak svih „režimskim strankama“. Svojevremno, dok je bio glasnogovornik ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja (tada Stranka za BiH) novinarska zajednica u BiH je reagirala na njegove uvredljive ocjene medija i novinara. U medijima se svojevremeno pisalo o konkursu koji mu je namješten za poziciju načelnika Službe za informiranje MVP i kako je na taj način sebi osugurao poziciju ministra savjetnika koja mu nikako nije „sljedovala“. U tom pogledu, Konaković je izabrao adekvatnog i dostojnog suradnika u borbi protiv „režimskih medija“. Burzić je posljednje četiri godine proveo u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Španjolskoj kao ministar savjetnik.
I površan uvid u njegov „angažman“ govori da za to vrijeme nije radio doslovno ništa, osim što je pravio probleme, incidente, opstruirao rad ambasade i tužakao koga se sjetio. Bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković mu nije produžila mandat i morao se teška srca vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Kako je tvrdila Turkovićka, nikada u karijeri nije imala više pritisaka za i zahtjeva za nekoga koliko je doživjela u naporima Burzićevih zaštitnika da mu se produži mandat u Španolskoj. Navodno su takve intervencije stizale sa najviših državnih i vjerskih adresa u Sarajevu!?
Dolazak njegovog prijatelja Elmedina Konakovića na mjesto ministra vanjskih poslova ponovo ga je vratilo u MIP na velika vrata. Izvori iz MIP-a tvrde da je Zlatan Burzić samo nekoliko minuta nakon što je u Parlamentu BiH potvrđeno imenovanje novog Vijeća ministara i u njemu Konakovića za ministra vanjskih poslova ušao u kabinet Bisere Turković kao na „novooslobođeni teritorij“.
PREKO TRNOVA DO ZVIJEZDA
Svoje čvrsto obećanje da će se okružiti isključivo profesionalcima i mladim, školovanim, nekopromitiranim ljudima, Konaković je „ispunio“ odmah na početku mandata: za savjetnika je imenovao stranačkog kolegu Mirsada Pindžu. Doduše, vrlo je malo političara u BiH kojima Pindžo, kadar iz Trnova, nije u nekom trenutku bio stranački kolega! Počeo je kao kadar Stranke demokratske akcije, potom se prebacio u Stranku za Bosnu i Hercegovinu, odakle je istjeran i odmah se priključio Demokratskoj fronti Željka Komšića. Prije četiri godine se skrasio u Narodu i Pravdi. Nedavno mu je istekao mandat u Parlamentu Federacije BiH, ali nije dugo čekao na novo uhljebljenje, za koje se pobrinuo njegov stranački šef, „antirežimski“ ministar Elmedin Konakovića.
Konakovića će ubuduće savjetovati i Amel Kovačević, također član Naroda i pravde. Posljednja Kovačevićeva funkcija bila je u Vladi Kantona Sarajevo gdje je kratko vrijeme bio ministar financija. Završio je tokom rata studije u Maleziji, a bio je ambasador BiH u Kini kao, bezbeli, „nerežimski“ kadar Stranke demokratske akcije.
Ali, to nije sve: Konaković ima pravo na još tri savjetnika, pa treba očekivati „priliv“ novih, profesionalnih, mladih, depolitiziranih, a naročito antirežimskih kadrova!
