Ni nakon dva junska zasjedanja članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) nisu postigle konsenzus o imenu novog visokog predstavnika. Oproštaj s Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt) i imenovanje njegovog zamjenika Luisa Krišoka (Louis Crishock) za v. d. visokog predstavnika jedini je konkretan rezultat.
Politički trošak
Za razliku od većine analitičara, koji se bave procedurom imenovanja i raskolom u PIC-u, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Armin Kržalić primjećuje izostanak reakcije političara koji su godinama gradili narativ da visoki predstavnik nema legitimitet ako njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a.
– Iz perspektive sigurnosnih studija, upravo je šutnja političkih elita predvođenih Miloradom Dodikom značajna politička poruka. U strateškoj komunikaciji šutnja često predstavlja oblik prilagođavanja novim okolnostima kada ranije izgrađeni narativ više nije lako održiv ili kada njegovo insistiranje nosi veći politički trošak nego korist. Ako se isti postupak imenovanja danas ne osporava jednakim intenzitetom kao ranije, javnost će s pravom postaviti pitanje da li je prethodni narativ bio zasnovan na dosljednom pravnom principu ili je prvenstveno služio kao instrument političke mobilizacije – kaže Kržalić za „Avaz“.
Dodaje da u sigurnosnoj teoriji dugoročna održivost političkog narativa zavisi od njegove konzistentnosti, a kada ona izostane dolazi do slabljenja kredibiliteta aktera koji taj narativ promoviraju.
Povjerenje građana
– Važno je naglasiti da se ovdje ne vodi rasprava o tome ko je u pravu u pravnom smislu, već o tome kako promjena političkog diskursa utječe na povjerenje građana u institucije i političke lidere. Sigurnost nije samo odsustvo konflikta, ona podrazumijeva i predvidivost, dosljednost i vjerodostojnost političkih poruka. Zbog toga bi izostanak osporavanja novog vršioca dužnosti visokog predstavnika mogao predstavljati prekretnicu u jednom od najdugovječnijih političkih narativa u BiH. Ako politički akteri više ne insistiraju na argumentu koji su godinama predstavljali kao ključni dokaz nelegitimnosti visokog predstavnika, onda je opravdano postaviti pitanje da li je taj narativ izgubio svoju političku funkciju – ističe Kržalić, te dodaje da se, gubitkom dosljednosti u jednom od ključnih narativa, mijenja i način na koji građani procjenjuju kredibilitet političkih elita.
