Profesor prava na Elisabeth Haub School of Law Univerziteta Pace u New Yorku Alexander Greenawalt izjavio je za Fenu da je genocid u Srebrenici danas utvrđena činjenica, ali da su međunarodni sudovi dali nejasne smjernice o tome kako lekcije Srebrenice primijeniti na druge slučajeve masovnih zločina.
Greenawalt, čiji je akademski rad u oblasti međunarodnog prava prepoznatljiv po redefiniranju pravnog koncepta genocidne namjere, govorio je za Fenu povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici.
On je kazao da je pravna definicija genocida i danas predmet stručnih i političkih sporova jer je, s jedne strane, riječ o tehničkom pravnom pojmu koji zahtijeva tumačenje, dok je, s druge strane, negiranje genocida koje dolazi od nacionalističkih političara u entitetu Republika Srpska i drugdje motivirano ideologijom, a ne dobronamjernim neslaganjem o pravnom tumačenju.
– Međunarodni sudovi ponekad su imali poteškoća da jasno objasne pravo, a to nije problem samo za pravne stručnjake već i za širu javnost koja želi razumjeti te presude – rekao je Greenawalt.
Prema njegovim riječima, slučaj Bosne i Hercegovine predstavlja jasan primjer takvog problema.
Podsjetio je da su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde utvrdili genocid u Srebrenici, ali ne i u drugim dijelovima BiH, gdje su zločini kvalificirani kao zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, koji su također veoma teški međunarodni zločini.
– Pokušaj sudova da razlikuju te situacije nema mnogo smisla. Ista logika koja je dovela do priznanja genocida u Srebrenici trebala je dovesti i do utvrđenja genocida u Zvorniku, Višegradu, Prijedoru, Ahmićima i mnogim drugim dijelovima Bosne koji su doživjeli masovna ubistva i etničko čišćenje. Srebrenica je bila genocid, da, ali je bila i dio šireg genocida – istakao je Greenawalt.
Govoreći o tome kako različita pravna tumačenja genocida utječu na spremnost međunarodne zajednice da reagira dok se masovni zločini još događaju, Greenawalt je naveo da su BiH, Ruanda, Kosovo, Darfur, Gaza i drugi primjeri u kojima se rasprava o genocidu preplitala s raspravom o međunarodnom odgovoru.
Ocijenio je da je to nesretna pojava, jer interes za sprečavanje najtežih međunarodnih zločina ne bi smio zavisiti od etikete koja se tim zločinima daje, bilo da je riječ o genocidu, zločinima protiv čovječnosti ili ratnim zločinima.
– Potrebne pravne razlike ponekad su previše složene da bi se donosile u realnom vremenu. Proći će godine, naprimjer, prije nego što Međunarodni sud pravde odluči da li je Izrael odgovoran za genocid, ali žrtve nemaju toliko vremena da čekaju zaštitu – rekao je Greenawalt.
Naglasio je da je, mimo negiranja genocida od vlasti u Srbiji i entitetu Republka Srpska, koje smatra marginalnim i neozbiljnim, genocid u Srebrenici danas utvrđena činjenica i da u većem dijelu svijeta o tome više nema ozbiljne rasprave.
Problem je, smatra on, u tome što međunarodni sudovi nisu dali dovoljno jasne smjernice o tome kako primijeniti lekcije Srebrenice na druge slučajeve.
Greenawalt je ocijenio da predmeti koji se odnose na Gazu i Mjanmar predstavljaju priliku da Međunarodni sud pravde pojasni pravo i objasni da masovna ubistva i etničko čišćenje zasnovani na grupnom identitetu predstavljaju genocid.
Dodao je da, bez obzira na konkretan ishod tih postupaka, Sud treba ponuditi jasno razumijevanje genocida koje će biti dostupno i pravnim stručnjacima i široj javnosti.
Govoreći o pitanju genocidne namjere, Greenawalt je kazao da se uvijek može raspravljati o izborima koje su napravili autori Konvencije o genocidu i predlagati drugačija definicija. Međutim, prema njegovom mišljenju, mnoge poteškoće nisu posljedica same Konvencije, nego njenog tumačenja i primjene.
– Prema mom mišljenju, počinioci genocida u Srebrenici, koji su masovno ubijali Bošnjake, jasno su razumjeli posljedice svojih djela, a to je dovoljno za genocidnu namjeru. Ne trebaju nam dodatne informacije o njihovim specifičnim ciljevima ili motivima da bismo njihov zločin prepoznali kao genocid – rekao je Greenawalt.
Na pitanje u kojoj mjeri politički interesi država utječu na to da li će neki zločin biti označen kao genocid, Greenawalt je kazao da to svakako može biti problem.
Kao primjer naveo je izjave bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, koji je govorio da Rusija čini genocid u Ukrajini, ali ne i da Izrael čini genocid u Gazi.
Naglasio je, međutim, da se politička upotreba riječi genocid mora odvojiti od sudskog razumijevanja tog pojma.
– Utvrđenje genocida u Srebrenici rezultat je temeljitog i rigoroznog međunarodnog pravnog procesa, a ne samo političke etikete – istaknuo je Greenawalt.
Komentirajući sve češću upotrebu pojma genocid u političkom diskursu izvan sudnica, Greenawalt je rekao da je genocid snažna riječ koja označava najteže moguće zločine, zbog čega je prirodno da se politički akteri i javnost pozivaju na njenu snagu.
Upozorio je, ipak, da postoji rizik razvodnjavanja pojma ako se riječ koristi previše olako, ali i rizik ako se prag za njenu upotrebu postavi previsoko.
– Tada počinjemo praviti proizvoljne razlike i riječ postaje alat negiranja zločina, kao kada Vlada Srbije priznaje masovna ubistva u Srebrenici, ali odbija da ih nazove genocidom. To je jedan od glavnih razloga zašto bi veća jasnoća sudova bila korisna – rekao je Greenawalt.
Govoreći o negiranju genocida u Srebrenici, ocijenio je da će uvijek postojati ljudi koji negiraju genocid, ali da je posebno zabrinjavajuće kada se u sistematsko negiranje uključuju predstavnici vlasti.
Kao primjer zemlje koja se uspješno suočila s prošlošću naveo je Njemačku, ali je naglasio da to nije bilo samo zbog suđenja za ratne zločine, nego i zato što se njemačka politička elita opredijelila za denacifikaciju društva kroz sveobuhvatno javno obrazovanje.
– U Srbiji i Republici Srpskoj, nažalost, vidimo suprotno – kazao je Greenawalt.
Govoreći o najvažnijoj lekciji koju bi međunarodna zajednica trebala naučiti iz Srebrenice, Greenawalt je poručio da se genocid u BiH nikada ne smije zaboraviti.
– Srebrenica nas također podsjeća da pravo nije dovoljno. Ona nas podsjeća da glavna prepreka prevenciji rijetko kada nije bio nedostatak pravnih pravila. Izazov je bio stvoriti političku volju za djelovanje – zaključio je Greenawalt u razgovoru za Fenu.
(FENA)
