Zejd Šoto, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih interpretatora duhovne muzike, glasom i izvedbama ilahija i kasida ne samo na bosanskom, već i na engleskom, turskom i arapskom jeziku, očarava kako domaću, tako i stranu publiku.
Šoto često putuje i radi koncerte u Turskoj, gdje je upoznao i svoju suprugu Melek, sa kojom ima dva sina, Emina Sakija i Ahmeda Selima. U porodici Šoto ramazan je drag gost i poseban i lijep mjesec.
Ramazan je intenzivno bavljenje sobom, koliko god je moguće približavanje onome što bismo trebali biti u našoj najboljoj varijanti. Najbolje je obratiti pažnju kako naš Gospodar govori u Kur'anu da je svrha posta i činjenja propisanih ibadeta u ramazanu to da postignemo takvaluk, a takvaluk je da se odlučimo činiti dobro i kloniti se onoga što je zabranjeno i to na način da se prema zabranama odnosimo kao da se nalaze iza prepreke koju ne prelazimo i ne činimo ono što je zabranjeno, čak ga ni ne primjećujemo uopšte kao opciju.
Koliko se ramazanski običaji razlikuju danas u odnosu na period vašeg djetinjstva?
Uvijek se sjećanjem vraćam u one dijelove koji su vezani za djetinjstvo i događaje u ramazanu iz tog vremena. Nema tu neke namjere, nego se sasvim nehotice misli bave onim što je nekada čovjek svjedočio, činio i živio kao dijete. Ima mnogo toga što je tada bilo a danas nije tu. Najviše se to odnosi na ljude koji su preselili, a bili su dio našeg života i s njima je divno bilo u mjesecu ramazanu. Onda ima i promjena koje se dešavaju na nama samima. Prolazak vremena ostavlja tragove na našem tijelu, organizmu, našem iskustvu i znanju, pa je onda insan drugačiji sa tim tragovima.
Koji poklon za Bajram ćete pamtiti do kraja života?
Ne mogu da izdvojim niti jedan a da druge na bilo koji način učinim manje važnima. Sve što je poklon na Bajram, divno je.
Ko je u Vašoj porodici zadužen za spremanje iftara?
Pošto ja volim kuhati i pripremati jela, a i moja supruga, koja je, naravno, glavni majstor, onda nikako to ne uspijeva raditi bez mene. Uglavnom zajedno pripremamo iftarska jela. Veliki smo gurmani i volimo tu aktivnost.
Šta je obavezno na Vašoj ramazanskoj trpezi?
Postoji mnogo jela koja su nezaobilazna, ali niti jedan ramazan nismo imali situaciju u kojoj smo neko jelo pripremali svaki dan. Topa, ili omak, kako mi u Konjicu kažemo, je blizu toga da je svakodnevno pravimo. Često je tu i čorba, te salate. Ono što je također važno kod odluke šta će biti na sofri je i želja naše djece, pogotovo što sin Emin Saki već odavno posti sa nama, tako da se trudimo da on begeniše ono što je pripremljeno, a i najmlađi Ahmed Selim, koji je još malehan da posti, tek mu je 5 godina, ali sa nama je za sofrom.
Foto: A. Cocalić
Ko je zadužen za odlazak po somune u pekaru?
Odlazak po somune trenutno podrazumijeva vožnju automobilom, jer nemamo pekaru blizu, tako da je to ono što određuje ko će ići da ih kupi. Svakako je to zajednička aktivnost mene i mojih dječaka.
Kako biste opisali Sarajevo u vrijeme ramazana?
Ramazanski dani u Sarajevu su zaista divni i donose posebne osjećaje insanu. Doprinose da čovjek osjeti zadovoljstvo i ushićenje zbog ljepote i dobra koje se vidi i prožima sve oko nas. Pokazuje, dakle, koliko je važno da nismo sami, čak niti u ljepoti kakav je ramazan. Za nas svakoga ponaosob dodatno je sve drugačije i ljepše kada dijelimo sa ljudima oko sebe taj osjećaj i aktivnosti. Sve više je znakova i aktivnosti koje doprinose da se vidi trud i zalaganje u okruženju od kojeg se svi okoristimo. Divno je kada su ljudi aktivni i kada ulažu napore i trud u činjenju dobra. Svaki pozitivni pomak na toj ljestvici truda je dodatak na ukupni osjećaj ljepote i sreće koja prožima sve nas koji smo tu i dijelimo i lokaciju na kojoj živimo. Tome u prilog idu i iskustva onih koji dođu pa provedu vrijeme u Sarajevu tokom ramazana, pa onda pričaju i svjedoče o posebnosti i osjećajima koje dožive. Oni govore i o onome što su vidjeli i tako se okoristili, ali i onome čime su dušu nahranili, pa odlaze napojenih i nahranjenih duša.
Nastupate li za vrijeme ramazana?
Da, vrlo često nastupam. Najviše nastupa, koncerata i TV emisija bude tokom mjeseca ramazana, veliki dio toga je u Turskoj.
Izvor: Faktor
