Almir Karkelja, pripadnik Gorske službe spašavanja “Prenj” iz Konjica, podijelio je svoju ispovijest na društvenim mrežama. On je sa kolegama proteklih dana radio na pronalaženju stradalih pod ruševinama nakon razornog zemljotresa u Turskoj.
Njegovu priču prenosimo u cijelosti:
– Sutra akobogda letimo u Bosnu i Hercegovinu, idemo svojim kućama, ovdje više se nema šta raditi, ide se na potpunu sanaciju terena. Sedam dana provedenih u Adiyamanu su nam živote promijenili.
Sa sobom iz Adiyamana nosimo apokaliptične slike grada, stravične krike majki, očeva i rodbine prilikom pronalaska njihovih najmilijih, majke i kćerke zagrljene u krevetu, stare nane koja nam ljubi ruke jer smo izvukli tijela njenih najdražih, ali i velike gostoljubivosti domaćih ljudi prema nama koji smo došli pomoći, koliko je u našoj moći.
Volio bih znati kasnije u životu gdje je mali Smajo star pet godina i još manja Zehra stara tri godine, kojima je jedna noć uzela njihove najmilije a oni Allahovom voljom ostali živi.
Divim se ovim ljudima koji čvrsto vjeruju da je sve ovo Allahovo iskušenje i određenje. Divim se moćnoj državi Turskoj koja sve rješava nevjerovatnom brzinom i lakoćom. Bit će Turska dobro, sigurno.
Divim se mojim kolegama iz GSS “Prenj” koje su turski narod i spasioci prozvali UMUT što znači NADA, jer kad su u jednom momentu Turci klonuli od umora, brige i tuge, mi smo ih vođeni Dankom i Dženom digli i nastavili su dalje.
Svi smo koristili godišnje odmore kako bismo odsustvovali sa posla. Jedan od nas je dobio otkaz zbog nerazumijevanja poslodavca, rekao mu je doslovno: “Tamo samo besposličari idu”. Naš pripadnik je hladno rekao: “Ja idem sa svojom braćom u Tursku a ti kako hoćeš”.
Ponosan sam na sina Adisa, također pripadnika GSS “Prenj”, koji je prvi dan rekao: “Idem i ja babo sa vama u Tursku”. Složio sam se iako smo teska srca ostavili Saru i Enisu same kući.
Danko, Edi, Adis, Dženo, Dino, Menso, Paja, Tarik, Mahmutović i ja smo prvi put zajedno duže vrijeme na terenu i posebno sam sretan kako to savršeno funkcioniše, razgovor, dogovor i postupanje, svi ko jedan.
Bosna naša bregovita je puna plemenitih, dobrih ljudi koji svakodnevno rade velike stvari a ovakve nesreće ih čine još većima.
Edi reče: “Došao sam da nahranim srce”, a ja kažem ja sam onaj Ibrahimov mrav sa jednom kapi vode koji je došao da ugasi požar, čisto da se zna na kojoj sam strani.
Vidimo se sutra u Konjicu, akobogda.
https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Falmir.karkelja.7%2Fposts%2Fpfbid02xBW7reanas8XTu4VPpyViegZQ9cui5d1BBxR63JEKxzazZhSbDvkLzMsWLVyKuL9l&show_text=tru
