Kultura

Zašto je Jack morao potonuti u ledene vode Atlantika u raspletu velikog kinematografskog epa Titanika

Smrt Jacka je i dalje predmet debate i neslaganja velikog dijela fanova kultnog filma, koji možda nisu ni svjesni da upravo njihovo odbijanje da prihvate dramatični preokret događaja daje ovom blockbusteru besmrtni karakter. Dilema da li je Jack zaista mogao stati na onaj komad drveta zajedno sa Rose (Kate Winslet) i dalje je aktuelna kao te zime 1998. godine, pa je njegov režiser, ne znamo da li od umora od stalnih upita, ili čisto zbog promocije svog novog blockbustera (Avatar: The Sense of Water), odlučio da se na 25. godišnjicu premijere uključi u “glupi razgovor” i jednom za svagda da odgovor na najkontroverzniju dilemu savremene kinematografije.

Nedavno objavljeni dokumentarni film National Geographica Titanic: 25 Years Later sa Jamesom Cameronom odaje počast filmu koji je osvojio 11 Oscara provodeći naučnu studiju koju je vodio sam režiser i koja simulira uslove s kojima su se Jack i Rose trebali suočiti tog ranog jutra 15. aprila 1912. Uz pomoć univerzitetske laboratorije specijalizovane za efekte hladnoće na ljude, Cameron je kreirao identičnu repliku stola iz filma i unajmio dvoje kaskadera (Josh Bird i Kristine Zipfel) istih godina, visine i težine kao i protagonisti. Senzori su bili postavljeni po cijelom tijelu, nosili su sličnu odjeću i bili su pozvani da ponove tačan dijalog iz filma u nekoliko različitih verzija događaja.

U prvom od njih, oboje se penju na drvenu plohu kako bi opovrgli prvi mit: da oboje mogu plutati na drvenoj plohi. Međutim, njihova težina bi potopila drvenu plohu u ledene vode i stoga bi uzrokovala smrt para. Njihove šanse za preživljavanje povećavaju se u drugom pokušaju, u kojem su njih dvoje svoje gornje polovine tijela postavili na dasku kako bi svoje vitalne organe zadržali izvan okeana. Ova opcija nije uvjerila Camerona, koji je tvrdio da bi ih, hipotetički, nagomilani umor Jacka i Rose nakon što su preživjeli brodolom spriječio da zadrže tu poziciju predugo.

U trećoj verziji događaja pojavljuju se prve pukotine u tvrdoglavosti Jamesa Camerona po pitanju kobne sudbine njegovih likova. U ovom slučaju, Rose daje Jacku svoj prsluk za spašavanje kada je već na drvenoj plohi, dajući tako mladiću dragocjeno vrijeme da pokuša ostati živ nekoliko sati. “On se stabilizuje. Došli smo u situaciju da je mogao izdržati dok ne stigne čamac za spašavanje. Jack je mogao da preživi… ali ima mnogo varijabli”, priznaje na kraju režiser. Ono što nauka ne može da procjeni u ovom eseju su karakterne osobine prevaranta kojeg igra DiCaprio, koji teško da bi prihvatio ponudu svoje ljubavnice.

Ali nije samo režiser Titanika bio uporno bombardovan tokom posljednjih decenija u vezi sa ovom debatom. Njegov glavni glumački par također je bio primoran odgovarati na ovakva pitanja. Što se Leonarda DiCaprija tiče, čak ni zvijezde poput Brada Pitta i Margot Robbie, koja tu scenu naziva “najvećom kontroverzom u savremenoj kinematografiji”, nisu uspjele izvući više od bljutavog “bez komentara” od DiCapria.

Kontroverza oko kraja Titanika samo podstiče očekivanja prije povratka filma u bioskope.

 Povodom 25. godišnjice premijere i na ograničeno vrijeme, moderni Romeo i Julija vraćaju se na brod snova u remasteriranoj i 3D verziji, idealnoj za naočale da sakriju suze. I nemojmo se zavaravati: nesretni završeci se uvijek više pamte.

Slični članci

Back to top button