KulturaMagazin

Zašto čitati roman “Vodeničar”?

U organizaciji Kulturnog društva Bošnjaka “Preporod” Split, u Gradskoj knjižnici Marka Marulića,  promovisan je roman “Vodeničar” čiji je autor Said Šteta, bosanskohercegovački književnik i novinar.

(Osvrt dvoje promotora,  profesorice Ljiljane Jerončić i književnice Lidije Leskur)

Centralni lik ovog lirskog romana promišlja o postojanosti svijeta oko sebe, trudeći se da u svom fizičkom ali ništa manje bitno i u svom duhovnom životu, smireno i sigurno plovi. Ovo skromno što ću reći o romanu “Vodeničar” vjerujem da će vas kada krenete kući navesti da ponizno zavapite “dragi Bože, premilostivi Allahu, podari i meni bar malo Saidove dobrote, razbora, sabura i samozatajnosti.”   Roman je pisan jezikom mudrosti, protkanim duhovnim postulatima i religijskim zakonitostima te životnom mudrošću koja uvijek nađe svoj put do dobrote i humanosti pa sve do uzvišenosti istinske čistoće duha. Ovoga puta bosanskog, čistog, nepatvorenog, koji dolazi iz snažne bosanske duhovnosti još od Srednjeg vijeka. Da ljubav nema cijenu i ovozemaljsku vrijednost govori izreka njemačkog nobelovca Alberta Švajcera: “Jedino bitno kada budemo odlazili s ovog svijeta bit će tragovi ljubavi koji ostanu za nama.”

Vodeničar je svjestan svojih životnih teškoća ali i vjere u Svemogućeg. U romanu dominira želja za univerzalnim vrijednostima kao što su ljudsko dostojanstvo i dobrota a svaka rečenica priča jednu mudrost. Ovaj se roman moraš čitati i čitati, opet i opet. Čitajući ovaj roman poželjela sam po tko zna koji put biti u Bosni među ljudima koji tamo žive. U tom najljepšem komadu Zemlje na ovom dunjaluku, pokazati Europi i cijelom svijetu koje je to bogatstvo u različitosti ali i ljubavi, dobroti i zajedništvu. Zaključujem izlaganje o ovom vrsnom djelu našeg Saida Štete riječima Majke Tereze: “Ne moramo činiti velike stvari-samo male stvari s puno ljubavi.” Najtoplije preporučavam roman “Vodeničar” jer ćete čitanjem romana steći mnoga duhovna bogatstva.

                                                                                                            Liljana Jerončić, profesorica

Roman „Vodeničar“ književnika i novinara Saida Štete je u prvom redu neobičan. Zašto neobičan?

Zato što, za razliku od drugih romana, nema fabulu silnih zapleta i raspleta, nekakvih vrhunaca, iščekivanja, napetosti, nepredvidivosti. To je lirski roman kojemu radnja teče poput potoka, a žrvanj melje žito, poput života koji melje čovjeka u svakodnevnici. Jedinstven, jer su likovi bezimeni, dijalozi puni vrijednosnog naboja, a unutarnji doživljaji vanjskog i okolnog, duboki, proživljeni, zadivljujući.

Radnja ovog romana nije stereotipna, ne teži spektakularnosti, podilaženju, komercijalizaciji. Danas se ne pišu i ne nalaze romani ovakvog i sličnog sadržaja.

Zašto preporuka za čitanje ovog romana?

Roman je svevremenskih vrijednosti, svereligioznog karaktera, pun poučnih i mudrih poruka o moralnim, tradicionalnim, vjerskim i uzvišenim ljudskim vrednotama, s naglaskom na predanje proviđenju Svevišnjeg, pokornosti usudu, te izdržljivosti, suzdržanosti, marljivosti. U njemu se govori s jedne strane ponajviše o ljubavi, dobroti, sreći, ljepoti, zahvaljivanju, poniznosti, istini, pravednosti, darivanju, skromnosti, mudrosti, prijateljstvu,vjeri, nadi, strpljivosti, slušanju, tišini, samoći i smrti, a s druge strane o pohlepi, rasipnosti, sebičnosti, koristoljublju, dvoličnosti, škrtosti, pakosti, zlobi, bezosjećajnosti, zavisti, ljutnji, prolaznosti. Roman je napisan iz duše, koja je kod autora meka, topla, suptilna, i potrebe za boljim i ljepšim svijetom i s uputama za ostvarenje pravednijeg i sretnijeg života, a time i konačnog suda. U pisanju je korišten bosanski jezik uz zastupljenost i nekih poznatijih turcizama. Ako vas „Vodeničar“ takne, a ne može da se to ne dogodi, onda za vas postoji i uzor i nada, što je i cilj autora u ovom romanu.

Lidija Leskur, književnica

Slični članci

Back to top button