“Januar traje vječno, februar prođe za dan, stiže mart i eto proljeća”.
Šaljiva dosjetka koja kruži društvenim mrežama savršeno oslikava osjećaj koji mnogi dijele u prvom mjesecu godine.
Spori i hladni dani
No šalu na stranu, većina smatra da je januar zaista “najduži, pa i najdepresivniji mjesec”, koji nikad da prođe, a zašto nam dani tad izgledaju spori, hladni i slični jedan drugom objašnjava psiholog Marko Romić.
– U narodu uglavnom vlada takvo mišljenje o januaru, mislim i da postoje zdravorazumni razlozi kojima bismo to mogli protumačiti, odnosno razumjeti. Jedan od najvažnijih je psihološki kontrast u odnosu na decembar, mjeseca prepunog prazničnog raspoloženja i euforije. U decembru smo kao napuhan balon – ukrašen i lijep, dok smo u januaru ispuhan balon jer svakog čuda tri dana dosta. To su logični razlozi – spadne raspoloženje, emocionalno i materijalno smo iscrpljeni i vraćamo se u realnost, a nekad smo i depresivni – navodi psiholog.
Dodajmo tome, kaže, i kratke, tmurne zimske dane.
– Januar je siv mjesec sa malo svjetla. Naučna istraživanja pokazuju da nivo dnevnog svjetla utječe na raspoloženje, a manjak svjetla može pojačati osjećaj tromosti i težinu dana – kaže Romić za Faktor.
Sjever i jug
Poređenja radi, ljudi u sjevernim krajevima, gdje je dan kraći i hladniji, a noć duža, kako kaže, emocionalno su hladniji i distanciraniji dok su južnjaci obično energičniji i razigraniji čak i tokom zimskih mjeseci.
Ipak, dodaje Romić, osjećaj da januar traje beskonačno nije samo stvar hladnoće ili tmurnog vremena. Na to utječe i psihološki “reset” nakon praznika.
– Decembar je mjesec velikih očekivanja, slavlja i potrošnje i emocionalne i materijalne. Kad dođe januar, dolazi realnost, radni ritam i obaveze. Subjektivno, dani se tada čine dužim, a mjesec beskonačnim – zaključuje Romić.
