Broj djece sa govornim poteškoćama porastao je u posljednjih godinu dana, a nedostatak stručnog kadra koji bi radio na njihovom oporavku prijeti da ostavi trajne posljedice.
Direktorica vrtića “Naša radost” u Srpcu Bogdana Miholjčić kaže da se već duže vrijeme susreću sa ovim problemom, ali je situacija sada već postala zabrinjavajuća, jer sve više mališana teško ostvaruje komunikaciju sa svojim vršnjacima i okolinom.
“Stalno se povećava broj djece sa određenim poteškoćama u govoru, poput mucanja i tepanja, a neki od njih pričaju malo ili uopšte ne pričaju. Neprestano tragamo za kvalitetnim stručnjacima koji bi radili sa našim polaznicima i to predstavlja veliki izazov, jer je ovo zanimanje deficitarno u cijeloj Republici srpskoj”, rekla je Miholjčićeva.
U decembru prošle godine angažovali su logopeda i defektologa koji su četiri puta sedmično, u trajanju od 90 minuta, dolazili u vrtić po ugovoru o djelu, ali riječ je o osobama iz Gradiške i Banjaluke koje su pronašle stalno zaposlenje u svojim gradovima.
“Mi smo mala sredina i teško možemo zadržati ovakve stručnjake. Uz pomoć načelnika opštine uspjeli smo pronaći lice koje za sada dolazi jednom sedmično u trajanju od četiri časa. To je dovoljno za naše vaspitanike, ali ne može pokriti svu djecu iz Srpca koja ne pohađaju vrtić, a imaju određene govorne probleme”, istakla je Miholjčićeva.
Dodaje da u bolnicama i domovima zdravlja u većim gradovima imaju angažovanu barem po jednu stručnu osobu iz ove struke, ali je i to malo u odnosu na stvarne potrebe.
“Sa ovakvim problemima suočavaju se i druge sredine i tražili smo da se Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju omogući da na pet vrtićkih grupa bude angažovan jedan logoped, ali nam to još nije odobreno”, rekla je Miholjčićeva.
Prema njenim riječima, ako se uspije na vrijeme reagovati, do sedme godine života neće biti negativnih posljedica na cjelokupan razvoj djeteta.
“Imali smo u prvoj polovini ove godine posjetu Resursnog centra za podršku koje dodjeljuje resorno ministarstvo za sve škole i predškolske ustanove u Republici srpskoj. Podršku našem vrtiću pruža Centar za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora iz Banjaluke čiji predstavnici su bili iznenađeni kako smo pristupili ovom problemu i naveli da još nisu imali ovakav primjer dobre prakse”, istakla je Miholjčićeva.
Pedijatar i vlasnik Specijalističke ordinacije “Hemera” iz Srpca Saša Jovičić kaže da je vidljiv napredak djece iz vrtića koja su prošle određene terapije i ističe da dostupnost defektologa i logopeda mora biti obezbijeđena za sve mališane.
“To je pun pogodak, kako u pogledu njihovog oporavka tako i u finansijskom smislu za roditelje koji ih voze na terapije u druge gradove. Ovo nije klasičan pregled, već nešto što zahtijeva svakodnevne odlaske mjesecima i mnogo znači kada u svom gradu imate besplatno takvu uslugu. Zato se mora omogućiti stalna dostupnost ovakvih kadrova, a jedno od rješenja je povećanje sredstava iz budžeta opštine Srbac za tu namjenu”, rekao je Jovičić.
On dodaje da Centar za mentalno zdravlje u Domu zdravlja, s obzirom na broj stanovnika u Srpcu, nema ekonomsku opravdanost da angažuje ovakve stručnjake.
Predsjednica Udruženja roditelja i djece sa posebnim potrebama “Izvor” Mira Tatić kaže da imaju 45 članova koji koriste usluge terapeuta, psihologa i defektologa.
“Obezbijedili smo terapije za naše polaznike, ali je i njihov broj u stalnom porastu. Od ove godine imamo tri nova korisnika, a ograničena su nam i sredstva, tako da se naš kadar ne može staviti na raspolaganje nekategorisanoj djeci koja pohađaju redovnu školu i vrtić. Ranije dok ih je bilo manje to smo nekako i uspijevali”, istakla je Tatićeva.
Mobilni uređaji
Pedijatar Saša Jovičić kaže da je jedan od najčešćih uzroka problema u govoru i njegovog kasnog razvoja nekontrolisano korišćenje mobilnih uređaja. Zbog čega se često dešavalo da u njegovu ordinaciju dođu djeca koja pričaju sve druge jezike osim maternjeg, najčešće engleski i turski jezik.
