Je li to moja zrnca ne vrijede?
Prolivene krvi
osmo desetljeće što proljevaju
Ja nemam oca ni djeda brade sijede
Ubij pa smrvi
svaki pedalj zemlje, kažu ne otimaju
I ja sam čovjek veliki svijete
nisam terorista
najprije dijete pa musliman
ako se treba svijete reći
majka me dojila strahom i mlijekom
za života kratka pokrivala me tugom
Nisam iz epruvete
ali obraza čista
niz koji u krvi klizi iman
umirem, a da ne stignem ulicu preći
dok salve sažaljenja ti šalješ nekom drugom
Je li to mojim očima nije
dozvoljeno
da vide more, hurme u sladu
da vide klikere pukle od granata
grančicu masline u kljunu ptice
i mezar sestre za mrvu tišine
Nemaju svijete istine dvije
i to je određeno
osim kad pravo zločinci ukradu
ubiju djeda, zatim oca, majku i brata
plemeniti Izrael gradi kavez za Palestince
osam desetljeća ubija djecu Palestine!
Koliko moje djetinjstvo čeka
“odobreno” da bude
to krv muslimana nije vašoj ista
da za djetinjstvo nisam stigao vidjeti sunce i preći ulicu
Djeca što piju strah umjesto mlijeka
neće narasti u ljude
naše su kosti vašim željama pista
iste željama onih, što se kostima dječijim igrali u Aušvicu…
Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
