BiHDruštvoMagazin

Operacija mu pomogla da sagleda život iz drugog ugla: Ismail Šehić pomaže mladima da pronađu sebe u svijetu aktivizma

foto: Buka

Ismail Šehić je osoba koja je u proteklom periodu učinila mnogo kada je u pitanju nevladin sektor i obrazovanje mladih. Upisao je Mašinski fakultet u Sarajevu, diplomirao ga ali je kroz život shvatio da ne želi time da se bavi jer je imao priliku tokom svog boravka u bolnici da sagleda život iz drugog ugla i vidi prilike koje do tad, nije vidio.

Mnogima, kažu Ismail, počne sve kada upišu srednju školu, završe fakultet, nađu posao ili se ožene i udaju, a u njegovom slučaju, kao i nekolicini drugih ljudi u svijetu, najveću prekretnicu i početak „novog života“ pronašao je u nečemu teškom i lošem. Smatra da to teško i loše, na kraju nije bio poraz, nego lekcija koja je promijenila cijeli tok života, njegovog shvatanja i razumijevanja i mogućnosti koji mu prižaju, a koje nije vidio.

Moja prekretnica se desila 2012. godine, na prvoj godini studija na Mašinskom fakultetu Univerzitata u Sarajevu, ali ta prekretnica nije bila vezana za fakultet, već za „bolnicu“. Za vrijeme drugog semestra morao sam operisati leđa, zbog određene povrede, koja nimalo nije bila bezazlena, ali koja me je „ostavila“ u bolnici jedan određeni period u kojem sam imao priliku da „sagledam život“ iz drugog ugla i vidim prilike koje do tad, ni u snu nisam vidio, a bile su mi tu pred očima“ – priča Ismail.

U toku svog boravka u bolnici, shvatio je da ne želi biti inženjer koji će da sjedi u kancelariji od 8 do 16, radi posao koji rade i svi drugi i da sluša šefa, koji je možda manje edukovan od njega. Tada je shvatio da želi preuzeti rizik u životu, jer „prije bolnice“ mislio je da je cijeli svijet njegov, a u stvari kako ističe, nije vidio „dalje od nosa“, dok se u jednom momentu nije sve promjenilo za 360 stepeni u kojem je shvatio da sve što ima danas, ne mora značiti da će imati sutra i obrnuto.

„Od tog momenta počeo sam da živim dan za danom, situaciju za situacijom, jednostavno koristio sam svaki momenat kako bi postao kvalitetniji čovjek. Počeo sam se edukovati na svim mogućim poljima, završavao sam sve moguće kurseve i edukacije, stekao sam veliki broj diploma i certifikata, usavršio engleski jezik i polako počeo raditi na kreiranju bolje, ali rizičnije budućnosti. Nekome se to na kraju isplati, a nekom ne, sve zavisi koliko se u to damo i kakav put izaberemo, a ja vjerujem da se meni na kraju moj rizik isplatio“ – ističe Šehić.

Njegov životni put je, kako kaže, bio nimalo lak i izazovan. Eksterno je radio za druge, pisao projekte, radio sa startupima, pokretana svoje ideje, sve dok nije dobio priliku da vodi jedan akcelerator u Njemačkoj, gdje je usavršio svoja znanja i razvio kvalitete za rad sa startupima i raznim profilima firmi. Na taj način se razvijao u polju Evropskih programa i projekata, a sa druge razvoju startupa, firmi i raznih preduzeća, te ih počeo povezivati sa svjetskim tržištem.

„2017. godine osnivam Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities – BRAVO, koja je, evo nakon pet godina prava organizacija koja „kreira razne vrijednosti“ za mlade ljude i toga se konstantno držimo. Pored toga Direktor sam Fondacije poduzetnika Bosne i Hercegovine, suvlasnik sam u više firmi u Europi, te imam svoj privatni biznis u BiH – kaže Šehić.

Baveći se nevladinim sektorom, neformalnim obrazovanjem, sportom i poduzetništvom dugo godina vidio je priliku da se ove četiri grane mogu puno bolje iskoristiti, napraviti puno veći utjecaj i impakt na društvo i zajednicu. Pored svog znanja i iskustva, okružio se sa jako kvalitetnim mladim ljudima i osnovao BRAVO – Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities, jednu divnu i profesionalnu organizaciju koja 100% svojih finansija i primanja osvaja kroz razne Europske i svjetske grantove i sav taj novac troši u Bosni i Hercegovini.

„Nažalost, moram reći, ali BRAVO je nastao kao potreba da se iskoristi „ono što nam se nudi“, a drugi to ne vide. Jedan od razloga je i nedovoljno mogućnosti i prilika za mlade ljude u Bosni i Hercegovini koje imaju većina mladih u Evropskim zemljama. Jedan od razloga je i prilika da pokažemo koliko mladi u našoj državi vrijede i koji potencijal imamo, a da on, nažalost, nije prepoznat od strane države. Kao neko ko je kao jako mlad okusio programe Evropskih institucija, želio sam te programe donijeti i drugim mladim ljudima, te im pružiti priliku da samostalno rastu i da se razvijaju putem kojim oni žele, a ne onim koji im se nameće. Tako sam okupio tim jakih, pametnih i kvalitetnih mladih ljudi koji prave prave rezultate, koji sve naše ideje i želje pretvaraju u stvarnost, te kreiraju sjajne projekte koji mijenjaju društvo i zajednice u kojima živimo. Ja sam nekad imao viziju, a ona sada živi uz pomoć drugih mladih ljudi i jednog sjajnog tima – ističe Šehić.

Šehić kaže da su njihovi rezultati jako transparentni. Sve što rade, objavljuju na svoju web stranicu. Projekte koje on i njegov tim rade prešli su brojku od 150 odobrenih projekata. Poslali su i preko 5.000 mladih ljudi na razne edukacije svuda po Evropi, a od ove godine i u svijetu, jer su svoj rad prošili na Afriku, Aziju i Ameriku.

„Ono što moram naglasit jeste da ovu organizaciju vode jako mladi ljudi, da ja kao „direktor“ pokušavam biti inspiracija svima onim koji na bilo koji način rade za BRAVO, pa sam se tako odrekao „plate direktora“, te vodim jednu ovako uspješnu organizaciju potpuno volonterski. Kao što ste do sada mogli zaključiti – mi smo mnogo drugačiji, pa nam upravni odbor vode sve „žene“ – odnosno mlade osobe, djevojke koje su pravi lideri, koje posjeduju nevjerovatno znanje i sposobnosti, te koje mnogo vole svoju državu i rade na njenoj promjeni i razvoju. Ponosan sam jer ih imam kao prave vođe i kao kao jednu snažnu grupu za koju će se mnogo više ćuti u budućnosti“ – rekao je Šehić.

Vjeruje da je uradio jako puno u Bosni i Hercegovini za nevladin sektor, ali isto tako, da je nevladin sektor uradio jako puno za njega. Na kraju je sretan što je ušao u ovu priču.

Vjerujem da u svijetu u kakvom danas živimo nevladin sektor i neformalno obrazovanje je postalo krucijalno za razvoj ličnosti i sopstvenih vještina, razumjevanje drugih kultura i ponašanje drugih ljudi, kao i najbolji način da sve ono što smo učili kroz formalno obrazovanje primjenimo i u praksi. Siguran da da većina mladih ljudi koji su na vrijeme spoznali prednosti i mogućnosti koje im pruža neformalno obrazovanje imaju o čemu pričati, imaju drugačije i otvorenije poglede na životu, te u istom životnom periodu su stekli dodatno iskustvo i znanje koje će im mnogo doprinijeti u životu. Mnogi mladi ljudi se bave ili učestvuju u neformalnim aktivnostima iz lične koristi, iz koriste zajednici, za ličnu promociju ili zbog želje da naprave neku promjenu. Sve je to uredu i ne treba nikom suditi, bitno je da se ljudi aktiviraju pa iz bilo kojeg razloga“ – kaže Šehić.

Fokus rada je bazirao na Evropskim prilikama i programima, kako bi „evropskim novcem“ podržavao i pomogao ljudima u Bosni i Hercegovini, te donio što više dobrih praksi iz kvalitetnih evropskih zemalja u BiH.

„ Naši rezultati pokazuju da smo to u mnogome uspjeli, ali ja vjerujem da možemo još više i još bolje. Kroz svoj aktivizam u nevladinom sektoru pripremio, napisao i implementirao sam preko 200 evropskih projekata ispred raznih udruženja u Bosni i Hercegovini i Evropi. Naš rad je postao cjenjen u mnogim zemljama, a moram priznati u nekim zemljama čak mnogo više nego u Bosni i Hercegovini – nažalost. U rad na „evropskom putu“ i evropskim programima uključio sam preko 100 različitih udruženja, sportskih klubova, institucija, škola, fakulteta iz Bosne i Hercegovine koji posljednjih godina aktivno učestvuju na evropskim programima. Rauje me činjenica da taj broj raste iz godine u godinu. Kroz naše aktivnosti i projekte prošlo je preko 10000 ljudi i to samo iz Bosne i Hercegovine, na šta smo jako jako ponosni, a vjerujem da su i mnogi mladi ljudi ponosni na nas“ – ističe Šehić.

Ismail Šehić je osoba koja se bavi i humanitarnim radom. Svakodnevno na društvene mreže objavi da poklanja neke stvari koje su potrebne ljudima u nevolji. Osim toga, kaže on, sve što nas čini sretnim i zadovoljnim je nešto najljepše što možemo pokloniti seb, svom srcu, duši i ličnom zadovoljstvu.

„Volontirajućiposebno u Crvenom križu razvio sam empatiju i ljubav prema ljudima i vjerujem da je to bilo ključno u mom životu i za posao kojim se danas bavim. Biti humanitarac ne znači ništa više nego biti bolji čovjek „sebi“, a ne drugom, koliko god mi kroz svoj rad pomagali zajednici ili individualcima, ako to činimo samo zbog njih, i zbog „društvenih mreža“, a ne zato što mi to želimo, onda je to pogrešno i tu nešto ne valja. Humanitarnim radom i bilo kakvim angažmanom ljudi imaju sjajnu priliku da doprinesu zajednici, nekom kome je pomoć potrebna, i to ne samo finansijska, već ona emocionalna, fizička, a posebno u posljednje vrijeme psihička. Jedan od mojih razloga što sam „humanitarac“ je što sam spoznao istinske vrijednosti sebe, što sam vidio koliko moje „malo“ nekom znači mnogo, a to njihovo „mnogo“ je lijek za sve moje probleme i nesreću“-ističe Šehić.

Svaki osmijeh koji vidi nakon učinjenog dobrog djela, bez i jednog hvala, radi kao punjač za njegovo srce.. Ne zna, dodaje, kada je nešto u životu prodao, pa ne zna koliko to skupo i dragocijeno bilo, već svaki put to pokloni nekome kome mnogo znači.

„Kroz humanitarni rad, ali ja bi to nazvao, „kroz činjenje dobrih djela“  upoznao mnoge divne ljude, otkrio razne živote, suočio se sa samim sobom, pobjedio mnoge strahove, posjetio mnoge zemlje svijeta i što sam postao bolja verzija sebe, i istinski, ali ono iz dubine srca, postao zadovoljan svime i svima koje imam. Dobio sam mnogo osmijeha, lijepih riječi, iskrenih suza, mnogo kafa i mnogo posječenih zabačenih mjesta u Bosni i Hercegovini, pa čak i dalekoj Ugandi, Paragvaju, Brazilu itd… Za kraj ću reći: „Kada čovjek istinski shvati, i srcem osjeti, šta znači onaj izraz „tvoje je onoliko koliko daš“ dijeliće i šakom i kapom. Davaće i kad ne treba da daju, koristiće svaki momenat da nekom nešto daju, jer vjerujte mi, prvi put kada sam to osjetio više nisam posustao. Kada ljudi shvate da „kada nekom daju kauč“ ne treba da očekuju da im se „trosjed vrati“, ako daju „50KM“ da ne očekuju „100 KM“ itd itd. Jako je bitno da ljudi shvate da im se to vraća kroz zdravlje, sreću u braku, u životu, uspjeh na poslu, na fakultetu, da će im se desiti nešto lijepo u porodici široj ili užoj, itd. Jako je bitno razmujeti, da još jednom ponovim, da se drugima daje zbog sebe, ne zbog drugih!“ – zaključuje Šehić.

buka.com

Slični članci

Back to top button