Godišnjica egzodusa i stradanja Bošnjaka Nevesinja
Nakon klanjanja podne-namaza, učenjem Ja-sina i poklanjanjem hatma-dove, jučer je u mesdžidu u Gornjoj Bijenji obilježena godišnjica zločina nad Bošnjacima Nevesinja i godišnjica organizovanog egzodusa stanovništva ovog kraja prema slobodnoj teritoriji Bjelimića u junu 1992. godine.
Tog 21. juna 1992. godine stanovnici Bijenja, Postoljana i drugih nevesinjskih naselja organizovano su prešli planinu Crvanj i stigli na slobodnu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. U zbjegu je učestvovalo više od 500 ljudi, među kojima su bile žene, djeca i starije osobe, ne samo iz Bijenja i Postoljana nego i iz Nevesinja, Odžaka, Žiljeva, Bratača i Plužina.
Ibrahim Kujan, jedan od sudionika tih događaja, prisjeća se da je nekoliko dana prije njihovog odlaska Gornja Bijenja bila posljednje mjesto na kojem je stanovništvo moglo boraviti i organizovati zaštitu civila prije konačnog napuštanja ovoga područja. Kujan je kazao da je nakon odlaska stanovništva na prostoru Bijenja i Postoljana ubijena 31 osoba, uglavnom starije životne dobi, koje nisu uspjele napustiti svoje domove i koje su doživjele tešku sudbinu.
– Za neke se zna, a za većinu se ne zna. Znamo za Mešana Grbića, rahmetli, da je ubijen na kućnom pragu. Znamo za Kalajdžića da je ubijen na kućnom pragu. Znamo za rahmetli Jusu Juga da je ubijen niže svoje kuće. A ovi su nađeni. Asim Juga, rahmetli, on je otac Miralema Juga, rahmetli, koji je bio teško obolio. Njemu je trebao kisik da bi živio i, pošto nije mogao doći do njega, to je bio uzrok njegove smrti. U ovom mjestu Bećir Dedović je iz zbjega sišao da nešto uzme iz kuće, međutim naletio je na srpske zlikovce koji su mu prvo zapalili kuću, a onda ga živog bacili u vatru. Među ubijenim bili su babo i majka rahmetli Rifata Ništovića, koji su izbjegli iz grada – naveo je Kujan.
Dio civilnog stanovništva koji nije uspio preći na slobodnu teritoriju prošao je kroz logore srpsko-crnogorskog agresora.
– Majka rahmetli Miralema Juga i još neke osobe s ovog prostora prošli su kroz logor Kalinovik, a razlog njenog ostanka bio je to što nije htjela ostaviti svog vjernog Asima i bila je s njim do kraja – dodao je.
Za dio žrtava poznate su okolnosti stradanja, dok se za mnoge ni danas ne zna tačna sudbina niti mjesto ukopa. Svaka od tih sudbina u sjećanjima još uvijek ledi krv u venama. Među njima je bio i dugogodišnji imam Duran-efendija Maslo.
– Duran, rahmetli Maslo, ne znam na koji način, našao se u Policijskoj stanici Nevesinje, gdje mu je ponuđena pomoć da se prebaci na slobodnu teritoriju od Buska južno prema Blagaju i Mostaru. Međutim, na prvoj krivini na Grepku, blizu onog spomenika južno, tu je pronađeno njegovo tijelo. Još je interesantan slučaj Rame, rahmetli Gačanina. Njegovoj ženi Šerfi lomili su kičmu. Pronađena je u jednoj krečani ispred njegove kuće. A Ramo je živ prešao Velež. Naišao je na neko osoblje, također izbjeglice, i pitao za put do Mostara. Pošto nije bio siguran, pokušao je preko Rujišta spustiti se prema Bijelom Polju. Međutim, između linija je ubijen – ispričao je Kujan.
Prema saznanjima mještana, nekolicina onih čija tijela nikada nisu pronađena bili su zatvoreni u Čelebića kući, odakle im se gubi svaki trag, a dio njih trebao je biti transportovan preko Berkovića za Stolac, gdje su najvjerovatnije ubijeni.
– Ono što mogu još istaknuti jeste da smo u našem organizovanom prelasku na Bjelimiće naišli na pucnjavu koja nas je dočekala na mjestu Vilišta prema Bjelimićima. Međutim, niko tu nije stradao, zahvaljujući dobroj organizaciji i komandantima Miralemu Jugi, Mušanu Jugi i njihovim bližim saradnicima – istakao je Kujan.
Obilježavanje godišnjice zločina nad Bošnjacima Nevesinja bit će nastavljeno narednih dana kroz programe sjećanja u Sopiljima i Kljunima 27. i 28. juna, gdje će biti odata počast svim žrtvama ovoga kraja.
