BiHSportVijesti

PORAZ REPREZENTACIJE BiH: Operacija uspjela, pacijent umro

Političare u Bosni i Hercegovini već decenijama ocjenjujemo ne po njihovim rezultatima, nego po njihovim namjerama i idejama. I nije nam išlo baš najbolje. U fudbalu je, ipak, rezultat jedino mjerilo.

Savo Milošević je bio na korak da izbori vjerovatno najveću pobjedu Bosne i Hercegovine ikada. Nedostajalo je malo, ali to malo je možda i ono najvažnije u fudbalu.

Prvo ono pozitivno. A bilo ga je. Selektor je imao hrabrosti i znanja da promijeni sredinu terena, u smislu da tradicionalno “teretni” dio naše ekipe, koliko je moguće transformiše u “trkački”. Pjanić je ostao na klupi, a priliku u “historijskoj utakmici” je dobio Hajradinović kojeg prethodni selektori praktično nisu ni pozivali. Milošević je napokon dao i pravu priliku Gazibegoviću koji je ranije često gledao kako na njegovom mjestu igraju Kodro, Demirović i drugi “silom prilika” bekovi. Čini se da je prvi put od Peteva ponovo našao dobar model saradnje Džeke i Demirovića – i to možda čak na uštrb Edina koji je u navrate više izgledao kao “10-ka” nego kao napadač.

I ruku na srce, to je izgledalo dobro, brzo, pokretljivo, ugodno za oko… Kao da se uigravalo već nekoliko utakmica. Uglavnom puno bolje nego što smo svi očekivali. Do završnice utakmice.

A fudbal se igra 90 minuta.

Stajali neshvatljivo previše ofanzivno

Protiv Ukrajine nismo izgubili zbog jednog igrača ili poteza nego zbog pogrešnih taktičkih u posljednjem kvartalu utakmice.

Bez obzira na to koje je igrače uveo sa klupe, neshvatljivo je da je reprezentacija koja vodi i koja čuva rezultat stajala tako ofanzivno u posljednjim minutama utakmice.

I to baš protiv Ukrajine koja ima igrače kao da stvorene da vas ubiju iz polukontri i kontri.

Po postavci na terenu izgledalo je kao da mi stižemo rezultat, a ne Ukrajina. Bio je to poklon za protivnika koji su objeručke prihvatili. Dva puta, a moglo je biti i gore.

Pogrešne izmjene?

Moglo bi se razgovarati i o izmjenama.

Nejasno je zašto u ekipi nije bilo Benjamina Tahirovića kojeg je selektor isticao kao temelj naše reprezentacije, a samo dva dana prije utakmice ga poslao i na press konferenciju gdje je fudbaler Ajaxa najavio kako mu je to najvažnija utakmica života. Razlog vjerovatno znaju Tahirović i Milošević, ali ako se radilo o “disciplinskoj” odluci – možda je bilo dovoljno ostaviti ga na klupi. A ipak ga imati bar za posljednjih 15 minuta. Pa umjesto “mekanijeg” Pjanića u sredini imati mladog i jakog zadnjeg veznog Tahirovića? Tako bi se bolje branili već na sredini.

Ako je već bio plan da se ne povlačimo “u bunker”, možda je bilo logičnije da priliku umjesto jednog napadača dobije i razigrani ofanzivni vezni Dal Varešanović kako bi pravio pritisak na Ukrajince na njihovoj polovini i već tu branio gol naše reprezentacije.

I na kraju, u stilu pravih, ali dobronamjernih generala poslije bitke, ne može da se ne postavi pitanje otkud odluka da Adnan Kovaćević sa 19 minuta igre u klubu od februara dobije prednost u odnosu na puno bržeg stopera Nihada Mujakića koji je u top formi?

Manjak trenerskog iskustva ili vremena?

Uz sve njegove osobine koje volimo, čini se kako je tu trenersko neiskustvo Save Miloševića došlo do izražaja i na kraju uzelo danak.

Kada na sve to dodate manjak vremena da uigra i uopšte upozna ekipu – u zbiru imate nedovoljan kvalitet da pobijedimo ekipu poput Ukrajine.

Ali tu se već vraćamo na poteze Fudbalskog saveza BiH koji su, iz perspektive navijača, uradili sve da onemoguće reprezentaciju BiH da napravi kontinuitet i neki bolji rezultat.

Strpljenje

Suze Dennisa Hadžikadunića i još nekih igrača poslije utakmice, ili Amar Dedić koji je povrijeđen igrao, kao kamen su čvrst dokaz da je našim igračima stalo do reprezentacije kao i navijačima.

Zato moramo biti strpljivi i nadati se kako će naši igrači, u inat i Savezu i svim preprekama, napraviti u končanici rezultat kojem se svi nadamo.

Reprezentacija BiH bez obzira na novi poraz utakmicom protiv Ukrajine napravila je korak prema stabilizaciji.

Kolašinac, Dedić, Gazibegović, Bašić, Ahmedhodžić, Hadžikadunić, Tahirović, Hajradinović, Varešanović, Huseinbašić, Hadžiahmetović, Demirović… uz normalan ambijent i iole stručan trenerski štab mogu biti barem reprezentacija koja je konkurentna za plasman u svakim kvalifikacijama.

A ko će biti selektor? Kontinutet je ipak bitan.

reprezentacija.ba

Slični članci

Back to top button