Sivi oblak nisko se spustio
I Lovnicu planinu prikrio,
Svuda tama a i magla gusta,
A planina kao da je pusta.
Niti ima orla ni gavrana,
Niti viju u planini vuci,
Nit’ se čuju od pjesama zvuci.
Zarasli su putevi i klanci
Jer po njima ne gaze opanci,
A bijela stada su nestala
Ko da ih je zemlja pozobala.
Sve je pusto u Našoj kotlini,
Il’ je pusto, il’ se meni čini;
Ne čini se, živa je istina,
Jer o tome govori tišina.
Prazne kuće, srušeni torovi,
Naokolo zarasli korovi,
Nema pjesme ni dječijeg plača,
Niti ima hljeba ispod sača,
Pa se sjetim starih uspomena,
Običaja iz onih vremena,
Rosnih polja, zelenih livada,
Zaboravit neću ih nikada.
