Da nije bilo nekolicine Prohićevih bivših studenata iz Konjica, koji su iz poštovanja prema svom profesoru inicirali manifestaciju “Sjećanje na Kasima”, ko zna koliko bi se još čekalo na zvanične institucije da upriliče skup posvećen ovom izuzetnom čovjeku, i po filozofskom opusu i po moralnom dignitetu i “estetskoj energiji”.
Naprosto su ti Prohićevi zemljaci, koji, evo, pokazalo se, nisu provincijalci duha, nagnali Prohićev matični, sarajevski Filozofski fakultet, Prohićevo Udruženje pisaca BiH da se “suoče” sa egzistencijalnom i stvaralačkom biografijom Kasima Prohića.
Pokazalo se i ovog puta da je “duh neobaveznosti” još uvijek prisutan kod nekih bosanskih intelektualaca koji su najavili svoj dolazak na manifestaciju, a onda odustali (Nedžad Ibrišimović, Abdulah Sidran, Muhamed Filipović, Arif Tanović, Zlatko Topčić, op.a.).
Ministar kulture FBiH, Fahrudin Rizvanbegović, nije mogao, rečeno je, prisustvovati skupu, dok se iz resornog kantonalnog ministarstva niko nije odazvao pozivu na ovaj kulturni događaj.
Pa ipak, Konjic je minule subote (30. novembar 1996.) bio bosanskohecegovački “glavni grad duhovnosti”. “Nikad pametniji”, što reče jedan Konjičanin, aludirajući na prisustvo uvaženih gostiju – mnogobrojnih poštovalaca Prohićeve ličnosti.
Najprije je posjećen mezar Kasimov na gradskom groblju “Musala”. “Prohićevo djelo predstavlja pomak ne samo u bošnjačkoj kulturi. Mi se tim djelom ponosimo” – rekao je, između ostalog, na mezaru Kasimov prijatelj, kolega, akademik Vladimir Premec.
U Prohićevu čast upriličene su i dvije izložbe – prezentacija oko četiristo doniranih knjiga najnovije izdavačke produkcije i izložba slika Kasimovih sugrađana-slikara Nusreta Mulića i Ljube Jurića. Potom su u konjičkom Domu kulture uslijedila prisjećanja na Kasima Prohića njegovih prijatelja, kolega, studenata. Govorili su Rasim Muminović, Jasmina i Sadudin Musabegović, Marko Vešović, Nazif Kusturica, Vladimir Premec, i za to dobijali aplauze zahvalnosti od Prohićevih Konjičana i poštovalaca.
Prof. Zahid Borić, inače jedan od ključnih inicijatora ovoga skupa, podsjetio je prisutne na godinu 1984., kada je Prohić, doživjevši svega 47 godina, umro u Zagrebu. Iza njega je ostao filozofsko-esejistički opus sa prepoznatljivim naslovima: “Odvažnost izricanja”, “Činiti i biti”, “Apokrifnost poetskog govora”, “Figure otvorenih značenja”, ”Egzistencija, mogućnost, sloboda”, “Prizma i ogledalo”. “Moj uvaženi profesor Prohić je bio gospodin duha. Vaspitavao nas je, ne na mržnju, nego na dostojanstvo, kako da etički, uspravno, idemo kroz život. A kad su velikosrpski ideolozi stupili na scenu, kad je Vuk Drašković “isukao” roman “Nož” na našu Bosnu, identifikovao je to” – rekao je prof. Borić.
Prof. dr. Rasim Muminović kazao je da je “ovdje prisutne sabrao Kasimov duh velikana u kome su tako dobro sarađivali filozof i književnik”, a dekan sarajevske Akademije likovnih umjetnosti Sadudin Musabegović je govorio o prijateljevanju s Prohićem. Domaćinima je predložio da Gradska bibliotaka ponese Kasimovo ime, izrekavši kritike prijeratnim vlastima što nisu imale sluha za Prohićevu donatorsku ideju o pretvaranju njegove kuće u Konjicu u biblioteku.
“Ovdje sam došao da izreknem zahvalnost Kasimu za njegov moralni dignitet” – rekao je književnik Marko Vešović, vrativši se u sjećanju u doba od prije četvrt vijeka kad je Prohić bio njegov “literarni advokat”. Naime, Prohić je tada književnom interpretacijom branio jednu Vešovićevu priču zbog koje je Marko, kad je izgnan iz zavičaja, pristigao u Sarajevo da se “liječi od Crne Gore”.
Književnica Jasmina Musabegović je govorila o Prohićevom urednikovanju u časopisima “Izraz”, Dijalog”, filozofskoj biblioteci “Logos” i ediciji “Bh. književnost u 50 knjiga”, istakavši njegov dar za sistematičnost i isprofilisane kriterije.
Za pof. Nazifa Kusturicu Prohić je “zauvijek ušao u periodni sistem elemenata bh. kulture, što zbog artizma visoke vrijednosti kao i estetske energije”.
Završnu riječ je imao akademik Premec, govoreći o Prohiću i kao estetičaru koji je izgradio svojevrsnu “intelektualnu vertikalu”, te znalcu jezika, prevodiocu, dekanu.
Kazivanja prisutnih gostiju i drugi srodni tekstovi o Kasimu Prohiću bit će, zaključeno je, sabrani i objavljeni u formi zbornika.
(Preneseno iz “Dnevnog avaza”, 2. 12. 1996).
