NERETVA
Večeras u meni Neretva neka
razbija ogromna brda daleka,
muči se, urliče, razmiče klance,
kida sve svoje zelene lance,
i rije kroz moje srce riđe
jer mora nekuda da iziđe.
Večeras u vama ta ista rijeka
čudno je meka.
Sva je od mlijeka.
I čas je zlatna.
I čas je plava.
U njoj se cio svijet odslikava.
Svako u sebi Neretve druge
pod Starim mostom mora da sretne.
Zato su naše sreće i tuge
uvijek drugačije istovjetne.
Miroslav Mika Antić
