U periodu nezapamćene suše koja već predugo traje, BiH se suočava s brojnim požarima koje pokušavaju obuzdati vatrogasci, mještani, dobrovoljci, helikopteri Oružanih snaga BiH i ZDK i dva kanadera iznajmljena za ovu sezonu. Raspoloživi resursi ipak su nedovoljni za razmjere požara kod Konjica, Tomislavgrada, Bosanskog Grahova, Nevesinja, Trebinja, Bileće i drugih bh. gradova. Na ivici snaga svi jedva čekaju kišu.
Dok vatra još pustoši, stručnjaci upozoravaju da gašenje plamena neće nužno označiti kraj naših problema, ukoliko ne saniramo pustoš koju požari ostave za sobom. Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian podsjeća da je požar prije enormnih padavina bio jedan od faktora za tragediju u Konjicu i Donjoj Jablanici, te upozorava da se slična situacija može ponoviti.
– S jačim padavinama sve će krenuti nizbrdo. Kamen, suho drvo koje nije izgorjelo, sve što je ostalo nakon požara i što može sletjeti dolje može napraviti problem. Sad je sve do vlasti – kaže Ballian.
Težak teren
Naglašava da su, osim neposredne opasnosti za građane, disbalans vode i manje čistog zraka, neke od posljedica malog klimatskog udara, kojeg doživljavamo ovih dana. Ballian kaže da je Prenj vrlo težak teren za pošumljavanje.
– To su dolomitni sipari, tu je šuma u zaštitnoj funkciji i možete zamisliti šta se dešava kad je izgubite. Odmah je potrebno ukloniti preostalo drveće koje nije izgorjelo, napraviti kanale za odvod suvišnih voda, a za sve to su potrebna sredstva. Najveći problem je ko će ih osigurati, jer šumarstvo i Grad Konjic to ne mogu, a mi nemamo kohezione fondove za saniranje posljedica klimatskih promjena – ističe on.
Već viđeno
Donja Jablanica je pokazala da požar nije završen u trenutku kad se ugasi posljednji plamen, jer njegove najteže posljedice pojave se nekoliko godina kasnije, kada je sam požar već gotovo zaboravljen, kaže Vedad Demir, direktor Zavoda za geologiju FBiH.
– U slivu Donje Jablanice šumski požar dogodio se približno tri godine prije katastrofe iz oktobra 2024. godine. Na opožarenoj strani sliva došlo je do propadanja vegetacijskog i korjenovog sistema, koji je imao važnu ulogu u stabilizaciji rastresitog materijala na strmim padinama. Upravo su na toj strani sliva inicirana plitka klizišta, odroni i drugi procesi koji su, u kombinaciji s ekstremnim padavinama, učestvovali u formiranju razornog debritnog toka. Na neopožarenoj strani sliva slični procesi destabilizacije nisu zabilježeni – kaže Demir.
Upozorava da se šumski požari na području Konjica ne mogu posmatrati samo kroz neposrednu štetu koju ostavljaju iza sebe, jer će opožarene padine s vremenom gubiti stabilnost.
Savršena oluja
– Ako se to poklopi s ekstremnim padavinama i drugim vremenskim pojavama koje klimatske promjene čine sve izraženijim, mogu se stvoriti uslovi za nova klizišta, bujične i debritne tokove, pa i katastrofe poput one koju smo vidjeli u Donjoj Jablanici i Konjicu. Ni pošumljavanje, koje je svakako neophodno, ne može odmah vratiti izgubljenu funkciju šume, iako mlado drveće može relativno brzo pomoći u zaštiti površine tla od erozije. Ipak, potrebne su decenije da nova šuma razvije korijenov sistem koji može preuzeti stabilizacijsku ulogu zrelih stabala koja danas nestaju u požarima – ističe Demir.
Zaključuje da je nakon požarne sezone potrebno identificirati kritične opožarene slivove i strme padine iznad naselja, puteva i druge infrastrukture, procijeniti njihovu geološku i erozionu osjetljivost i uspostaviti dugoročni monitoring i odgovarajuće zaštitne mjere.
