Aliđun (ili Ilindan) je tradicionalna narodna svetkovina koja se u Bosni i Hercegovini redovno obilježava 2. augusta. Ovaj praznik predstavlja jedinstven sinkretistički spoj staroslavenskih paganskih običaja, kršćanske tradicije i islamskih elemenata.
Korijeni i značenje imena
- Pagansko porijeklo: Praznik vuče korijene iz staroslavenskog kulta boga Peruna – boga gromova, munja, Sunca i kiše.
- Kršćanska zamjena: Dolaskom kršćanstva na prostore Balkana, osobine boga Peruna prenesene su na Svetog Iliju Gromovnika.
- Islamska izvedenica: Naziv Aliđun nastao je spajanjem muslimanskog imena Ali(ja) (koje je inačica za kršćanskog Iliju) i turske riječi gün, što znači dan.
Tradicionalna izreka
U narodu je duboko ukorijenjena poznata krilatica: “Do podne Ilija, od podne Alija”. Ova izreka slikovito prikazuje proces širenja islama i prelazak stanovništva na novu vjeru, pri čemu su se zadržali stari običaji, te svjedoči o viševjekovnoj multikulturalnosti i toleranciji u Bosni i Hercegovini.
Običaji i obilježavanje
- Teferiči i vašari: Praznik se tradicionalno slavi na otvorenom uz narodna veselja, pjesmu, igru (kola) i bogatu trpezu.
- Poznata mjesta okupljanja: Najmasovniji teferiči historijski su se održavali na Trebeviću kod Sarajeva, u Visokom (gdje se veže za manifestaciju “Visočko ljeto”), Šipovu, Krajini, te u dolini rijeke Krivaje kod Olova.
- Zrenje plodova: U agarnom kalendaru, Aliđun označava prekretnicu ljeta i period kada plodovi uveliko dozrijevaju, zbog čega su stari odgađali sve teške poslove na ovaj dan kako bi proslavili plodnost zemlje.
Nakon Jurjeva, muslimani u Bosni i Hercegovini poštovali su Ilindan ili Aliđun drugog augusta. Već smo napomenuli da je sv. Ilija kršćanska zamjena za staroslavenskog boga gromovnika Peruna. Hadžijahić piše da su: „U muslimanskom svetkovanju Aliđuna došle do izražaja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i kiše.“[32] Smatramo veoma interesantnim turski naziv ovog praznika – Aliđun. Vlastito ime Ali predstavlja muslimansku zamjenu za kršćanskog sv. Iliju, a riječ gün na turskom jeziku znači dan. Jednostavnim prevođenjem Ilindana u Aligun ili Aliđun muslimani nisu htjeli da skriju njegovo porijeklo. Čak naprotiv, izrekom: “Do podne Ilija, od podne Alija“, u narodu je ostalo živo sjećanje na proces širenja islama u Bosni i Hercegovini koje nije obuhvatalo samo predislamsko stanovništvo Bosne i Hercegovine, već i njegove blagdane. Najčuveniji ilindanski derneci održavali su se u Gerzovu, općina Šipovo, pored turbeta čuvenog bošnjačkog epskog junaka, Đerzelez Alije, što također upućuje na spomenutu povezanost Ilija-Alija.
Širom Bosne održavali su se i dan danas se održavaju vašari i teferići na Aliđun.[33] Muslimani Sarajeva imali su običaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebević, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veseleći se na različite načine.[34] Ilindanski derneci održavali su se u Večićima pored Kotor Varoši i u Gerzovu kod Šipova. Najatraktivniji dio ilindanskih derneka predstavljale su momačke igre i junačenja. Često su se takmičili jedni protiv drugih pripadnici različitih konfesija. Gerzovske igre za Ilindan bile su veoma čuvene, pa su na njih dolazili takmičari iz udaljenih krajeva.[35] U Gornjevrbaskoj regiji za Aliđun održavani su vašari na Treskavici iznad Gornjeg Vakufa i u Kopčiću između Bugojna i Donjeg Vakufa.
Među Južnim Slavenima postoji vjerovanje, da lješnjaci neće dozriti ako za Ilindan bude grmljavine. To bi moglo značiti da je lijeska bila posvećena bogu groma Perunu, kao što mu je bila posvećena i kopriva, što se da zaključiti iz narodne poslovice: “Neće grom u koprive“.
Elvir Duranović, odlomak/Biserje
