Fahrudin Radončić, lider SBB-a, najavljuje povratak stranke na političku scenu i moguću kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. U razgovoru za N1 govorio je o Trojci, Bakiru Izetbegoviću, Denisu Bećiroviću, američkim investicijama, Južnoj interkonekciji, Kristijanu Šmitu, ulozi Milorada Dodika između Vašingtona i Moskve, ali i stanju u domaćoj industriji.
Povratak SBB-a na političku scenu
N1: Najavljujete veliki povratak SBB-a na političku scenu, učešće na izborima. Postavlja pitanje šta vas je potaklo da se ponovo politički aktivirate i kajete li se što ste napravili tu pauzu koja vam je napravila poprilično problema da biste se ponovo sada aktivirali i kandidovali za izbore?
Radončić: Mi smo za prošle izbore praktično apstinirali, nismo se ni pojavili, podržavali smo praktično Trojku. Mislim da je dobro da se SBB odmorio od vlasti, da su se građani mogli uvjeriti šta nude nove alternative. Nama se često prigovara da smo podržali Trojku, nekritički. Što bi se mi stidili što smo dali šansu nekim mladim, novim ljudima, umjesto da se stide oni što je nisu iskoristili? Nama se otvara ogroman prostor. Padom Trojke koja nema rezultata u Kantonu Sarajevo, koja nema u privredi, koja nema u razvoju, koja nema rezultata u dovođenju stranih investitora, nemojte da brojimo strane investitore, Amerikance koji su sami došli i čak se naturili. I mislim da u tom smislu otvara se veliki povratak SBB-a. Zašto? Zato što mi, što god smo radili, mi smo imali ministra namjenske industrije gospodina Džindića koji je ostavio sjajne rezultate u namjenskoj industriji, u koksari, u željezari, u elektroprivredi BiH itd. Kad sam ja bio ministar sigurnosti, bez lažne skromnosti, tada je BiH najviše funkcionisalo, to je bilo ozbiljno ministarstvo. Kada je gospodin Nenadić bio premijer Kantona Sarajevo, mi smo u vremenima korone imali pod broj jedan da smo kupili veliki broj respiratora sa UNDP-om i potpuno pokazali kako se to legalno radi, za razliku od drugih. Da smo obnovili, napravili izolatorije, da smo se ponašali kao odgovorna vlast, pokrenuli prvu transverzalu. Mislim da taj ekonomski dinamizam pod broj jedan i jedna politička stabilnost, pa i mediacija SBB-a, nedostaje političkoj sceni i da to sada ljudi vide, pa i mi sami, da je to dovoljan motiv da se ponovo vratimo.
N1: Rekli ste – došli Amerikanci pa se sami nametnuli. Mislite pritom vjerovatno na Južnu plinsku interkonekciju. Koliko je to u ovom trenutku značajan projekat za Bosnu i Hercegovinu i koliko je dobro da se odvija na način na koji se odvija, s obzirom da su već stigla upozorenja iz Brisela, da bi ovo mogla biti zapravo prepreka na evropskom putu Bosne i Hercegovine, zbog zakona i načina na koji je donesen i načina na koji je koncipiran?
Radončić: Nama je veoma, kao Bosni i Hercegovini, potrebna američka investicija, potrebno nam je to. Imate ovdje jedan neprincipijelan stav Brisela, pa Bosna i Hercegovina i Hrvatska potpisuju međudržavni ugovor o južnoj interkonekciji. Oni niti jednu riječ ne smiju da progovore protiv Hrvatske, jer znaju da će Plenković i Milanović brutalno odgovoriti, a nama se drži lekcija da to ugrožava naš evropski put. Pa kako onda to ne ugrožava status Hrvatske unutar Evropske unije? Potpuna neprincipijelnost Brisela. Mi moramo imati i dobiti, boriti se, praviti kompromise, i ekonomske i političke, da sačuvamo američku investiciju i da ona bude lokomotiva koja će dovesti još stotine uspješnih američkih kompanija u Bosnu i Hercegovinu.
Elektronska evidencija glasača
N1: Ne vjerujete da će Kristijan Šmit reagovati prije nego li krene iz Bosne i Hercegovine, s obzirom da je bilo tih poziva?
Radončić: Gospodin Šmit je uradio posao kako je uradio. Ostavio je jednu istorijsku stvar iza sebe, a to je elektronska evidencija glasača. I mi ćemo prvi put biti, kao svi ostali evropski narodi, da imamo pošteno brojanje, odnosno evidenciju glasača. I to je trajni rezultat koji on ostavlja. Uz sve druge kontroverze koje ga prate, nisam siguran da će on u zadnjim danima mandata donositi bilo kakve odluke, ali znamo i sami kako se turbulentno stvari mijenjaju, da ništa nije nemoguće.
N1: Sada se pominje ko bi mogao biti nasljednik, najčešće. Pominje se taj diplomata iz Italije, i ono što je glavno pitanje: hoće li ili neće imati bonska ovlaštenja?
Radončić: Ja mislim prvo da trebamo prokomentirati jednu stvar koju je gospodin Konaković rekao nedavno na nekom skupu, veoma važnom evropskom, prije dva dana, da Evropljani što prije treba da donesu odluku ko će biti visoki predstavnik, kako ne bi dozvolili Amerikancima da oni postave svog čovjeka. Mi ne trebamo, pogotovo on, pogotovo Ministarstvo vanjskih poslova, da se konfrontiramo sa time da li taj čovjek može biti Amerikanac. Zašto ne može biti? Zašto ne bi bio? Ako se ne možemo dogovoriti, mislim na Evropsku uniju i druge zemlje, kvinte oko Italijana, mislim da u tom slučaju nema razloga da to ne bude Amerikanac. Ko god bude, mi trebamo biti racionalni, tražiti rješenje unutar nas samih, ne očekivati i ne ići po inerciji za tom kolonijalnom pameću, da nam visoki predstavnik rješava stvari koje mi sami moramo dogovoriti.
N1: Kako komentarišete ove zahtjeve iz Banjaluke, konkretno od SNSD-a Milorada Dodika, da s odlaskom Šmita budu poništene sve odluke koje je on zapravo donio u svom mandatu?
Radončić: Pa dobro, gospodin Dodik je majstor bacanja dimnih bombi, od toga nema ništa. To nijedan visoki predstavnik neće uraditi, niti može uraditi.
N1: Kada ste predali kandidaturu, predali ste potpise i za Vašu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Ostajete li pri toj odluci da uđete u izbornu trku ili još uvijek razmišljate o tome?
Radončić: Mi imamo tu neke dileme unutar samog rukovodstva, da možda prvi put izađemo s jednom ženom, da povučemo stranku. Promijenili smo ime u SBB Fahrudin Radučić, što će biti dovoljno prepoznatljivo. A druga je da gospodin Izetbegović i ja, koji smo imali dva velika fajta 2010. i 2014., i gdje smo imali mnogo, mnogo primjedbi na račun regularnosti, jednom pošteno odmjerimo snage. Ja sam vam donio jedan zanimljiv detalj u pripremi emisije. Vidite, ovo je sa suđenja u Kamberu, gdje su se SDA, svjedok kaže, ja sam se tada šokirao, mi smo u medijima jedni na druge gori zemlja, a za stolom se dogovara zajednička krađa SDP-a i SDA. Oni su krali glasove Fahrudina Radončića. To je bilo u Tužilaštvu i čovjeku se sudilo, tražila je SDA više, SDP je tražio odmjer 60-40, SDA im je pristala na 80-20, ali kaže, ali ono glavno, moraju se rušiti glasovi Fahrudina Radučića. Tu su se složili bez problema, dakle, da se prave nevažeći listići.
Prave brojke u Brčkom
N1: I kad ste vi dobili tu informaciju, kad ste došli?
Radončić: Ovo je informacija sa suđenja i to je Tužilaštvo BiH sudilo tim ljudima.
N1: Kako ste nakon svega, evo, uspjeli na neki način oprostiti SDA? Evo sa SDP-om ste sada zapravo zahladnili odnose.
Radončić: Mi smo u korektnim odnosima i sa jednim i sa drugim, nemamo mi šta tu da opraštamo. Ovdje samo treba skrenuti pažnju analitičarima koji se igraju brojki, koliko je ko osvojio na kojim izborima, da su to nerelevantne brojke. Prave brojke su se dogodile u Brčkom, gdje je zahvaljujući eksperimentalnom programu elektronske evidencije glasača SBB bio superioran u odnosu na druge iza SDA. Pobijedili smo sve stranke Trojke, Stranku za BiH itd. Ja očekujem i na ovim izborima da će SBB imati sjajan rezultat, a da se sa mnom može dogoditi svašta.
N1: Bez obzira na ovu pauzu?
Radončić: Da, pauza je samo dokaz koliko smo bili potrebni. Stanje u zemlji je sve gore i gore. Odnosi među entitetski, među nacionalnog tipa su sve gore i gore. Svi se takmiče u svađi. SBB je uvijek imao tu konstruktivnu ulogu i medijatora i stabilizatora političkih prilika. Mi nudimo stabilniju, mirniju i ekonomski nastrojenu Bosnu i Hercegovinu.
N1: Mnogi kažu ukoliko uđete u trku bit ćete tu do pred kraja, onda podržati Bakira Izetbegovića, kako komentarišete te insinuacije?
Radončić: Zašto bih ja podržao Izetbegovića? Dajte mi jedan dobar odgovor.
N1: Pa zato što ste nezadovoljni Trojkom, mnogi to tako vide.
Radončić: Trojka će otići svakako u ofsajd, to je potpuno deklasirana ekipa. Vidite, Sabina Čudić je promjenom karaktera rata i agresije na Sarajevo, ja sam ovdje bio svaki dan u opkoljenom Sarajevu, napravila nepopravljive štete Našoj stranci. Ni ne razbija ga Radončić, razbija ga Kemo Ademović, drugi. Ostat će dio SDP-a, Trojka kao Trojka ne postoji. Zašto bih ja nešto kalkulisao da sad ja moram da budem uz Bakira, zašto bih bio?
N1: Ali Denis Bećirović je tu, bit će ponovo kandidat, ne samo Trojke nego ukupno 14 stranaka je stalo iza njegove kandidature.
Radončić: Ja ću vam reći realno, ja sam prvi put imao 202.000 glasova za člana Predsjedništva, drugi put sam imao 160.000, treći put 75.000 plus 75.000 poništenih. Moji glasovi su omogućili toliku razliku Bećirovića na štetu Izetbegovića. Ali nevažno, ja sam njemu rekao da skuplja sličice jer ima previše fotografisanja, što je dobro. On se slika sa stranim državnicima, ali vi vidite Bosna ne ide nigdje naprijed. To je to nepotrebno slikanje koje je dobro za vašu ličnu neku biografiju, ali nije dobro za državu. Što se tiče priče, zašto je bih Bakiru dao svoju kandidaturu? Čime je on to zaslužio? Ko je kome montirao proces? Ko je kome slao finansijske policije? Ko se kome radovao što ide u pritvor? Ne optužujem ga da me je on poslao u pritvor, a njegovi najbolji drugovi da.
Bećirović se distancirao od svoje odgovornosti
N1: Ali ste se pri posljednjem susretu srdačno pozdravili, moram to primijetiti?
Radončić: To je državništvo i to je politika. Drugo su jedna građanska kultivisanost, vaspitanost, korektnost, a treće su politički interesi. Da ja želim da povedem Predsjedništvo prvi put u istoriji Bosne i Hercegovine nakon dužeg vremena, da to ne bude tačka konflikta, tačka razdvajanja, nego da bude tačka preuzimanja odgovornosti. Ne može Denis Bećirović, njega spominjem, biti neodgovoran. Jablanica… Ko se danas sjeća koliko je ljudi poginulo u Tuzli? Je li on ikad spomenuo da kaže: “Ljudi, hajde, što se ne provodi ta istraga ko je zapalio starce?” Imate potpuni raspad u teškoj namjenskoj industriji usred ratnih vremena. Gospodin Bećirović je lider Trojke. Mi svi zaboravljamo i stalno ga nešto držimo u ćošku. On nema veze s tim. On se distancirao od svoje odgovornosti. Neće moći. Taj ko sjedi u Predsjedništvu mora da bude pozitivan motor. Ko smeta Bećiroviću da ode u fabriku? Uzmite potpredsjednika Federacije, gospodina Lendu. On ide od sportskih događaja do fabrike. Ja sam kao ministar sigurnosti, ako javni red i mir nisu moje, bilo je oblasti – išao na požarišta u Jablanici i zvao helikoptere da spašavaju to. Vi, znači, morate izaći iz kancelarije i u tom smislu, Bakir je upravu za jednu stvar. Glasajte za Denisa, dobit ćete Trojku ponovo.
N1: Citiraću tvrdnje bivšeg američkog ambasadora u našoj zemlji, Majkla Marfija, koji kaže da je Izetbegović pristao, pa čak i potencirao podjelu Bosne i Hercegovine u jednom trenutku.
Radončić: Ima jedna izreka: “Nemojte činiti ljudima nešto što se može dogoditi vama.” Trojka, pa i gospodin Izetbegović, 30 godina drže monopol na patriotizam. Gospodin Bakir Izetbegović je i čak iza mene davao veoma teške izjave u smislu “Radončić je izdao, pa čak i za Konakovića. Pa je onda Konaković kao pilot SDA preuzeo tu retoriku: “Radončić je izdajnik.” SDA je motor, nukleus, tog olakog etiketiranja ljudi da su izdajnici. E sada se to Bakiru desilo, da Marfi kaže za njega da dijeli Bosnu i Hercegovinu na troje. Ja vam tvrdim, ja sa Bakirom imam stotine političkih razlika, evo neke sam i rekao. Nema teorije, ali apsolutno nema teorije, da je Bakir ikada od bilo koga tražio podjelu Bosne i Hercegovine i treći entitet.
N1: Možda nije tražio, ali možda je bio za, kako to vama kažu?
Radončić: Tvrdim vam da nije bio ni za. Ja ne znam zašto je gospodin Marfi ovo uradio, da li slučajno da rastereti poziciju Naše stranke i Čudić koja je u veoma delikatnoj poziciji zbog idiotluka i gluposti i nepravde koju je izrekla prema Bošnjacima u ovom gradu.
N1: Kako definisati rat u BiH?
Radončić: Ona je rekla da je to bio rat moći. Ja sam bio svaki dan u opkoljenom Sarajevu, bio sam u kabinetu načelnika Sefera Halilovića, prije toga sam bio poznati novinar. Rat je bila velikosrpska agresija na BiH. Ona spominje Sarajevo. U Sarajevu je izvršen urbicid, više od 12.500 ljudi ubijeno, 1.600 djece ubijeno. Kakva je to borba za moć? Pa to je bio genocid i brisanje Bošnjaka kao fizičkog, biološkog faktora. Ne mogu na ovim stvarima, ja nisam čovjek zapaljive retorike, kad je to u pitanju, dozvoljavam različite interpretacije, ali ovdje ne može niko biti tolerantan jer to je stvarno nepoštovanje historijskih činjenica i žrtava.
N1: Milorad Dodik ostao je bez ovih funkcija, ali se stiče utisak da upravlja svim procesima tamo. Dijelite li to mišljenje i mislite li da će i nakon izbora Milorad Dodik ostati taj neko ko će biti nezaobilazni šraf u bosanskohercegovačkoj političkoj mašineriji?
Radončić: Pa on je šraf mnogo veće mašinerije. Nije slučajno da on ima onako ekskluzivan prijem kod predsjednika Putina. Njega Putin jača na mjestu neprikosnovenog lidera Srba u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
N1: Kako na to gleda Washington?
Radončić: To je zanimljiva situacija.
N1: Je li Milorad Dodik jedini u ovom trenutku koji je uspio, dakle, izbalansirati tu situaciju, biti prihvaćen i od Washingtona i od Moskve, a zapravo najmanje prihvaćen u Bosni i Hercegovini?
Radončić: Mi sa žaljenjem moramo konstatovati, mislim na nas Bošnjake ili političko Sarajevo kako oni kažu, da je Dodik uspio u toj misiji, da ima veoma moćne poluge u Washingtonu i da ima eksteritorijalni status u Moskvi, što je zaista njegov ogroman lični uspjeh, a težak poraz tog Bećirovića i tog Konakovića, koji su dva Bošnjaka na najistaknutijim mjestima za vođenje vanjske politike. Oni ne da nisu isparirali, nego su nepostojeći u tom njegovom putu koji je brutalan. On dobija podršku Washingtona, dobija podršku Moskve. Mislim da u tom smislu, budući član Predsjedništva ispred Bošnjaka, mora da razbija tu priču i mi se moramo pojaviti kao realan faktor na međunarodnoj sceni, a ne biti u kancelariji i bojati se kišne kapi da se ne zamjerimo kome.
