Selo Repovci, mjesto Voznik i uspon na vrh Lisin bili su kao tihi povratak u neka prošla vremena, u vrijeme kada se živjelo sporije, a svaki dan imao svoj miris i svoju priču.
Prolazeći kroz Voznik, između starih bašti, zelenih livada i cvijeća koje se samo od sebe širi uz puteve, osjetio sam onu iskonsku toplinu sela koju grad nikada ne može dati.
Pogled sa Lisina na Repovce otkriva svu ljepotu jednostavnog života, kuće razasute po obroncima, vrtove puni života i planine koje sve to tiho nadgledaju. Sunce je obasjavalo krajolik kao da želi sačuvati svaki detalj tog trenutka, svaki kamen, svaku travku i svaki trag prošlih generacija.
Nisam fotografisao samo pejzaž, već osjećaj, nostalgiju za vremenom kada su ljudi više razgovarali, manje žurili i kada je sreća bila u punoj bašči, mirisu sijena i pogledu prema planinama pred zalazak sunca.
