Svaki razgovor s majkom Kadom Hotić, srebreničkom heroinom koja decenijama vodi borbu za istinu, pravdu i pamćenje, ulijeva neopisiv osjećaj snage i ponosa onome ko sluša njene riječi.
Čak i nama koji, pod teretom svih zabilježenih svjedočanstava o genocidu u Srebrenici, svih sjećanja na golgotu Podrinja, ponekad ostanemo bez snage.
Ova hrabra žena, koja s toliko dostojanstva i ponosa nosi breme teških uspomena, svojih i ostalih majki Srebrenice, 30. godišnjicu genocida u Srebrenici dočekuje s posebnim emocijama, u danu tuge ipak će biti ispunjena i ponosom zbog svih postignutih pobjeda u proteklim decenijama, od traženja kostiju svojih najdražih, uspostavljanja Memorijalnog centra u kojem pronalaze svoj vječni smiraj, do usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a i uspostavljanja Međunarodnog dana sjećanja na genocid.
Kadi Hotić, danas potpredsjednici Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, u genocidu su ubijeni sin, muž, braća, 56 članova uže i šire familije. U svom životu ona više ne osjeća ljepotu ili radost, ali surovu istinu čvrsto je zagrlila i odlučila da nikada neće dopustiti da je zovu žrtvom.
– Ja sam borac! Ja ne želim zaboraviti, već hoću da sam svjesna činjenica i da se nosim s tim, a da ne dozvolim da me unište. Moj narod nema sramotu. Moj narod nije dobio pečat zločinca, nije osuđen na doživotnu kaznu zbog genocida. Moj narod je častan i moj narod i moji potomci trebaju biti ponosni – kaže majka Kada.
