PIŠE: Habib Hodžić
Mujo Ćesir iz Razića nosio je breme teškog djetinjstva na svojim plećima. Rano je ostao bez oca, a umjesto topline porodičnog doma utočište je pronašao u tuđim kućama, gdje je kao najamnik čuvao stoku i obavljao teške seoske poslove. Godine su prolazile u mukotrpnom radu, sve do dana kada je obukao vojničku uniformu.
Stasao je Mujo u markantnog mladića, tamne puti, s crtama lica koje su plijenile pažnju. Nakon vojske, život ga je odveo na dalmatinsku obalu. U Splitu je radio sezonske poslove, a tamo je zaradio nadimak po kojem će ga mnogi kasnije prepoznavati ‘SPLIT’. Vratio se u rodni kraj i pronašao zaposlenje u ŠIP- u Konjic.
Život mu se uskoro osmjehnuo i na ljubavnom planu. Oženio se iz Bjelimića, a Begina ljepota bila je nadaleko poznata. Kada su ga prijatelji u šali pitali kako je uspio osvojiti tako divnu ženu. Mujo je s osmijehom odgovorio:”Znaš u Bjelimiće doktor dolazi samo srijedom. Bega je mislila da sam ja taj doktor.”
Mujo je jedno vrijeme radio kao čuvar na radilištu Borci. Jednog dana, dok je Mujo ležerno čuvao radilište, zazvoni telefon u baraci. Javi se Mujo, a s druge strane žice bio je glas iz uprave Šumarije Konjic.
“Halo, je li to Mujo?” upita glas.
Mujo u svom šaljivom maniru, odgovori: “Ovdje Split”.
S druge strane zavlada tišina, a onda se začu zbunjeni glas: “Izvinjavamo se, očigledno smo pogriješili broj.”
Mujo se nasmijao svojoj maloj šali, a ubrzo je zaboravio na taj poziv.
Međutim, Mujo je bio poznat kao veliki šaljivdžija, a ponekad su njegove šale bile pomalo neobične. Jednog dana, sreo je lokalnog hodžu i počeo s njim neobičan razgovor. “Hodža,” reče Mujo s ozbiljnim izrazom lica: “Ja ću se objesiti.”
Hodža ga pogleda s iznenađenjem i zabrinuto reče: “Nemoj, bolan Mujo, šta ti je?”
“Ma hoću,” nastavi Mujo, “ali ću se objesiti tako da ću se unerediti. Znam da ćeš me ti morati kupati poslije.”
Hodža shvativši Mujinu namjeru da se šali, odahnu i reče mu s blagim osmijehom:”Ama, Mujo, budalo jedna! Bolje skoči u Neretvu pa te neće trebati ni kupati.”
Kada je njegov brat Ibro bio u vojsci, često bi mu pisao tražeći da mu pošalje para. Jednom mu Mujo odgovori onako bratski:”A gdje si ih ostavio, burazeru!”
Iako je u mladosti morao teško raditi, Mujo nije volio teške fizičke poslove. Njegova prava strast bili su golubovi. Držao ih je preko stotinu, a cijeli bi dan provodio ležeći na livadi, očaran njihovim letom. Njegov bi se glas prolomio tišinom uzvikujući “Prevrtaaaner!” dok bi pratio akrobacije pernatih ljubimaca na nebu.
Vrijeme je prolazilo, a Mujo je sve manje mario za svoj izgled. Prestao se brijati i šišati, pa je s vremenom dobio dugu kosu i bujnu bradu. U tim svojim zanesenjačkim trenucima, zamišljao bi sebe kao filmske junake, nerijetko se poistovjećujući s Brus Lijem ili Čak Norisom.
Eto, takav je bio Ćesir Mujo – Split. Čovjek kojem ni teška sudbina nije mogla oduzeti duhovitost i vedar pogled na život. Uvijek spreman na šalu, pa makar ona bila i na njegov račun.
Mujo je na slici drugi s lijeva
