PIŠE: Habib Hodžić
U mirnom hercegovačkom selu Grušča, živio je Tinjak Adem, čovjek oštrog uma i britkog jezika.
Njegove riječi praćene živopisnim trzajima ruku i nogu, plijenile su pažnju svakog slušaoca, a blago šuštanje u govoru davalo mu je posebnu draž.
Međutim, Ademova bistrina nije svima bila po volji. Jedan zavidni komšija, zatrovan ljubomorom, odluči da ga prijavi miliciji u Glavatičevu, tvrdeći da Adem krije ilegalno pušku u svojoj štali, iza grede.
Milicioneri željni akcije, stigoše u Grušču nenajavljeno i pretražiše štalu. No, Adem, pošten čovjek, nije imao nikakvo skriveno oružje. Frustrirani neuspjehom, odlučiše se na podlu smicalicu. Sami staviše svoju pušku iza grede, s namjerom da lažno optuže Adema i ušutkaju dosadne komšijske prijave.
Ali Adem, koji je radio na obližnjoj njivi, budnim okom je pratio svaki potez milicije. Brzinom munje, neopaženo uđe u štalu, zgrabi pušku koju su oni ostavili i sakri je na sigurno mjesto. Zatim se mirno vrati kući, prije nego što su milicioneri zakucali na vrata.
Kada su stigli, zatekoše Adema u kući i optužiše ga za posjedovanje ilegalnog oružja, zahtjevajući da odmah pođe s njima u štalu i preda im pušku. Adem , hladan kao špricer reče da nema nikakvu pušku. Uputiše se zajedno prema štali, gdje su milicioneri izvršili pretragu. Svi pogledi bili su uprti u gredu iza koje je “trebala” biti puška. Ali, puške nigdje nije bilo.
Milicioneri se nađoše u neobranom grožđu. Njihova puška je nestala, i bez nje se nisu smjeli vratiti u stanicu. Panika ih je uhvatila. Počeše preklinjati Adema da im kaže gdje je sakrio pušku, jer će u protivnom ostati bez posla.
Adem mudar, iskoristi njihovu nevolju. Pristade im otkriti tajnu, ali za uzvrat zatraži da ga više nikada ne uznemiravaju i da ne vjeruju riječima zlonamjernog komšije.
Milicioneri, u strahu za svoju službu, spremno pristadoše na njegove uslove. Adem im tada reče gdje je sakrio njihovu pušku.
Tako je i bilo. Adem je ostao na miru, a milicioneri su naučili važnu lekciju o poštenju i mudrosti, shvativši da se lukavstvo ne isplati pred bistrim umom pravednog čovjeka.
