Sukcesivno, po nekom nepisanom pravilu u zavisnosti od globalnih dešavanja, ali i političke situacije u zemlji, Bosni i Hercegovini se lijepi etiketa islamskog ekstremizma ili radikalizma.
Čak i oni koji politička zbivanja ne prate naročito redovno, lako će se sjetiti optužujućih narativa i strelica koje su stizale iz Hrvatske za mandata bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Tada je plasirana teza o hiljadama potencijalnih terorista koji se nalaze u BiH, a koji bi mogli biti infiltrirani preko migranata koji su tzv. balkanskoj ruti na putu ka zemljama Evropske unije.
Borbu protiv terorizma svakako da ne treba olako posmatrati te svaka ozbiljna država pa i BiH mora aktivno sudjelovati i aktivnostima na suzbijanju bilo kakvog radikalizma. No, pitanje iz naslova u BiH je često povezano sa politikom i borbom za diskreditaciju na političkom terenu, što također može biti opasno.
Prije sedam ili osam godina BiH, a posebno Islamska zajednica se ozbiljno uhvatila u koštac sa tzv. paradžematima koji su odbijali instituciju Islamske zajednice. Ta borba bila je itekako uspješna uz svesrdnu podršku i saradnju institucija države, ali i čelnika Islamske zajednice.
No BiH, a posebno njenom bošnjačkom političkom spektru često se lijepi etiketa radikalizma, a posljednji u nizu pokušaja vezan je za rat Izraela i Hamasa. Pa kada građani Sarajeva podrže narod Palestine i pošalju poruke da se zaustavi ubijanje civila, posebno djece, to između ostalog bude protumačeno kao podrška militantnom Hamasu.
A kada naprimjer stotine hiljada Amerikanaca ili Britanaca podrži narod Palestine, takvo poređenje neće biti upotrijebljeno. Što upućuje da se zločini na Bliskom istoku itekako pokušavaju iskoristiti za političke bitke na vlastitom terenu.
Pa se tako nađu pojedinci poput izvjesnog Šerifa Patkovića, ratnog komandanta koji je dovođen u vezu sa određenim djelima korupcije i koji na lokalnim sijelima pravi svoje paralele i poručuju da će osloboditi Gazu sa Hamasom. A takve jedva dočekaju oni koji cijelom narodu i državi žele lijepiti etikete radikalizma.
Dešavanja na Bliskom istoku su u političke svrhe u BiH pokušali nametnuti i Slaven Raguž (HRS), zatim europarlamentarka Željana Zovko pa i neki drugi, lijepeći etikete kako se HVO u BiH borio protiv Hamasa.
Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu u rekordnom vremenu je nametnuta teza o BiH i pitanje hoće li i u BiH doći do nemira. Kada sigurnosna situacija eskalira na Kosovu, ekspresno se povlači pitanje BiH.
Sada je to Bliski istok i opet se BiH lijepe etikete i propituje radikalizam. To su ekspresno iskoristili i političari vladajućeg SNSD-a na dežavnom nivou koji su američkom kongresu poslali pismo iznoseći neutemeljene tvrdnje o potencijalnim teroristima spavačima, ISIL-u i slično u BiH.
Takva pisma imaju jasnu političku pozadinu bez ikakvog dokaza radikalizmu na koji se pozivaju. I jasno da i BiH, kao i svaka druga država može imati problem i radikalizma i terorizma, ali je sasvim druga tema kada se to insinuira u političke svrhe.
I kada se pojave takve tvrdnje onda se od muslimana u BiH i političara očekuje da se pravdaju, pojašnjavaju i ograđuju, a kada to urade već su upali u zamku da legitimišu insinuacije koje im se stavljaju na pleća.
O tome je nedavno za Index govorila i bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, kazavši kako islam u BiH nije džihadistički već dio evropske kulturne tradicije.
“Bošnjaci, odnosno da budem precizna, islam u BiH nije džihadistički islam. Upravo obrnuto, bosanskohercegovački muslimani su dokaz da je ta, jedna od tri velike monoteističke religije, dio i europske kulturne tradicije. Jesu li islamistički religiozni fanatici pokušali prodrijeti u BiH za vrijeme rata? Apsolutno. Kao i religijski fanatici svi i svugdje u vremenu velike nesigurnosti, stradanja i previranja. Jesu li uspjeli uništiti europski islam Bosne i Hercegovine? Nisu. To je ogroman kapital na kojem treba graditi, a ne ga permanentno pokušavati zanijekati i uništavati. Najveća je pogreška gurati bilo koju društvenu grupaciju, a naročito jednu naciju ili pripadnike jedne religije, u ekstremizam. Jer ako ste dovoljno ludi, to vam može i uspjeti. Mislim da rat u Izraelu nije ništa opasniji za BiH nego što je to za Hrvatsku. A najbolji način da tako i ostane i da se ne podgrijava bilo koji ekstremizam je funkcionirajuća država BiH, aktivna promocija inkluzivnog BiH društva i obustavljanje stalne proizvodnje krize, koja možda jest u interesu pojedinih političara, ali sigurno nije u interesu BiH, kao ni njenih susjeda” zaključila je Pusić.
