Pokrivena (zapis o poeziji)

Još prostire uzdah tamo gdje će stati

ko ponjavu rukom ispod lampe tkanu

vrijeme kad  samoća  bere smijalice

a mrak poput zvijeri niz kadrmu vije

Ispisuje život, strahom, neće znati

 napisati pjesmu što ćuti nasmijanu

da nadglasa crne vrane kreštalice

nek’ se šeher dušom ko nekad nasmije

Tiha, kao sjenka Baščaršijom prošla

one noći kad su poput Eugena

spaljivali sevdah u plesu hijena

mokre i bez stida grlili su riječi pijanim ustima

Lijepo obučena pod prozore došla

al pjesniku ruke bjehu dva ugljena

kroz prozorska stakla dahom zamagljena

poeziju vidje stidom pokrivenu u njenim očima

Dva jezera mala što u sabah rani

u vremenu kojem zalud troše vrijeme

kad prilika svoja još se zove  školom

Trebević od stida posta više crn

Dvije ruke bijele,  prsti počešljani

stihove sijale u oči ko sjeme

pokrivena  mirisom i bolom

poezija je ruža, samo kada joj spoznaš trn

Said Šteta, književnik i novinar

By rt nk

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *