Nebeski spektakli posljednjih godina sve češće privlače pažnju javnosti. Od pomračenja Sunca, koje su s posebnom pažnjom pratili ljudi širom svijeta, pa do kiša meteora koje tokom noći pretvaraju nebo u svojevrsnu prirodnu predstavu, ljubitelji astronomije i fotografije imaju priliku svjedočiti prizorima koji traju tek nekoliko sekundi, ali mogu ostati zabilježeni zauvijek.
Jedan takav spektakl dogodio se i u noći između 12. i 13. augusta, kada su svoj maksimum dostigli Perseidi, jedna od najpoznatijih i najaktivnijih godišnjih kiša meteora. Ovogodišnji uslovi bili su posebno povoljni jer je nebo bilo gotovo bez mjesečine, što je omogućilo bolju vidljivost i slabijih meteora.
I dok je za posmatranje meteora dovoljno pronaći što tamnije mjesto, udaljeno od gradske rasvjete, njihovo kvalitetno fotografisanje zahtijeva mnogo više: odgovarajuću opremu, poznavanje tehnike, precizno podešavanje fotoaparata, ali prije svega ogromnu količinu strpljenja.
To najbolje pokazuje priča Dženana Kišmetovića, 29-godišnjeg fotografa iz Bužima, koji je s bratom gotovo cijelu noć proveo na otvorenom, čekajući da uhvati što više meteora iznad svog rodnog kraja.
Kišmetović se fotografijom bavi već 11 godina, a kako kaže, ona je za njega odavno prestala biti samo posao ili hobi.
“Fotografisanjem se bavim već 11 godina i traje sve do danas, trajat će dok i ja trajem. To je jednostavno jedan način života kojim me je Bog dragi počastio”, kaže Kišmetović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Od želje do fotografija Perseida
Ljubav prema fotografisanju noćnog neba, priča nam, postoji gotovo od samog početka njegovog bavljenja fotografijom. Međutim, na putu do ozbiljnije astrofotografije u početku su ga ograničavali nedostatak znanja, iskustva, ali i opreme.
Ipak, nije odustajao. Ove godine, kada je bilo najavljeno da će noć 12. na 13. august biti posebno pogodna za posmatranje Perseida, odlučio je da zajedno s bratom iskoristi priliku.
“Moj brat je rame uz rame sa mnom već 11 godina u svemu ovome i upravo mi je on poslao tekst da se pripremimo baš za prizor Perseida“, priča Kišmetović.
Na teren su krenuli oko ponoći, a fotografisali su sve do gotovo 3:30 sati ujutro.
Za to vrijeme promijenili su čak četiri lokacije na području općine Bužim, pokušavajući pronaći najbolje moguće uslove za fotografisanje. I na svakoj od njih dobili su, kako kaže, po jedan poseban prizor.
Na fotografijama se tako mogu vidjeti Stari grad Bužim, borova šuma na Velikom Brdu iznad Bužima, panorama snimljena s jednog od vidikovaca, ali i Konjodor, rodno mjesto autora fotografija.
“S obzirom na to da smo mi Krajišnici poznati po ljubavi prema svojoj domovini i svom rodnom mjestu, fotografirali smo na teritoriji općine Bužim”, kaže Kišmetović za portal Radiosarajevo.ba.
Jedna fotografija zapravo je 50 do 100 fotografija
Iako konačni prizori izgledaju kao da su nastali jednim pritiskom na okidač, iza svake fotografije nalazi se mnogo više rada.
Kišmetović objašnjava da su svaku od fotografija koje je objavio sastavljali od 50 do 100 pojedinačnih snimaka.
Fotoaparat se postavlja na stativ i mora ostati potpuno nepomičan. Nakon toga se podešavaju parametri za noćno fotografisanje.
“Dužina ekspozicije za jednu fotografiju traje 20 sekundi, pri maksimalnom otvoru blende koji objektiv pruža i s jakom ISO vrijednošću. Koristili smo interval fotografija, cca 50 ili 100 puta po 20 sekundi po fotografiji, s pauzom od dvije sekunde između svake”, pojašnjava.
Takav način fotografisanja omogućava da se tokom višesatnog snimanja zabilježe brojni meteori koji prolaze kroz kadar.
Jedan od najvećih izazova, priča nam, bio je pravilno podesiti fokus, posebno zato što je nebo gotovo potpuno tamno.
“Morate jako dobro poznavati svoj alat s kojim radite, jer kako kažu – bez alata nema ni zanata”, ističe Kišmetović.
Noć pod nebom iznad Bužima
Astrofotografija, međutim, nije samo pitanje opreme i tehničkog znanja. Potrebni su i vrijeme, strpljenje i spremnost da se provede nekoliko sati na otvorenom, bez garancije da će rezultat biti onakav kakvom se fotograf nada.
“Ovo se mora voljeti da bi cijelu noć mogli provesti fotografirajući nešto za šta ni sami ne znate hoće li uspjeti dok ne obradite sve fotografije i ne vidite ih na računaru kada se vratite kući”, kaže Kišmetović.
A tokom noći 13. augusta, kako priča, razloga za zadovoljstvo nije nedostajalo.
“Ja sam kao fotograf vidio na desetine meteora kako padaju u jednom satu. Brat i ja smo se čak takmičili ko će ih više vidjeti”, prisjeća se.
Za dvojicu braće tako je noć provedena pod nebom iznad Bužima bila mnogo više od fotografskog zadatka. Bila je spoj dugogodišnje ljubavi prema fotografiji, porodične saradnje i strpljenja, ali i prilika da jedan od najatraktivnijih nebeskih fenomena zabilježe iz perspektive svog rodnog kraja.
A fotografije koje su nastale tokom te noći najbolje pokazuju šta se sve može vidjeti kada se, makar na nekoliko sati, odmaknemo od gradskih svjetala i pogledamo prema nebu.
Vidjeti više OVDJE
