Šumski požari već sedmicama pustoše predjele Francuske, Španije i Grčke, a scene vatrene stihije nisu nepoznanica ni u Bosni i Hercegovini (BiH).
I dok se svake godine ponavlja ista priča o potrebi za “jačanjem kapaciteta”, zvanični podaci pokazuju poražavajuću sliku – sistem je nezadovoljavajući, oprema je zastarjela, a zračna flota se smanjuje.
U poređenju sa 2002. ili 2005. godinom, kada je naprimjer u entitetu Federacija BiH (prije formiranja Oružanih snaga BiH) na raspolaganju bilo devet helikoptera, koji su se mogli koristiti za gašenje požara, ta brojka je u 2026. godini smanjena na ukupno šest.
Oružane snage BiH (OSBiH) raspolažu sa četiri helikoptera (od čega su najčešće samo dva operativna za ove akcije), dok po jedan helikopter imaju entitet Republika Srpska i Zeničko-dobojski kanton. Zbog ovakve situacije, Federacija BiH se u kriznim situacijama gotovo isključivo oslanja na helikoptere OSBiH.
Kako bi se osigurao barem taj minimum zračne podrške, Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ) je za požarnu sezonu 2026. godine nabavila i isporučila 18 tona avionskog kerozina (JET A-1) Oružanim snagama BiH, u vrijednosti od 40 hiljada KM.
Potreba za radnicima
Kada je riječ o ljudstvu na terenu, situacija također nije idealna.
Iz FUCZ-a su istakli da je popunjenost profesionalnih vatrogasnih jedinica (PVJ) nedovoljna i ne odgovara stvarnim potrebama.
U FBiH je sistematizirano 1.263 radnih mjesta za profesionalne vatrogasce, ali ih je popunjeno tek 1.008. Najviše profesionalnih vatrogasaca ima u Kantonu Sarajevo (218), Tuzlanskom (185) i HNK (173), dok K10, Bosansko-podrinjski i Posavski kanton broje tek dvadesetak profesionalnih vatrogasaca. Sistem na životu održava i više od 800 dobrovoljnih vatrogasaca.
Vozni park je posebna priča. U cijeloj Federaciji postoji nešto više od 500 vatrogasnih vozila (od čega najviše u Kantonu Sarajevo – njih 100), ali iz FUCZ-a upozoravaju da su vozila “različite starosti” te da je opće stanje opremljenosti i organizovanosti i dalje nezadovoljavajuće.
Bez zakona 17 godina
Najveći apsurd u borbi protiv šumskih požara je administrativne prirode. FUCZ nema izričite nadležnosti za poduzimanje preventivnih mjera zaštite šuma, a razlog je taj što Federacija BiH
nema Zakon o šumama još od novembra 2009. godine, kada ga je Ustavni sud proglasio nevažećim.
Zbog ovog pravnog vakuuma, devet kantona je donijelo svoje zakone (Hercegovačko-neretvanski kanton jedini je bez zakona). To znači da svaki kanton na svoj način upravlja šumama i izdvaja sredstva za njihovu zaštitu, čime se krše ustavne nadležnosti FBiH i stvara haos na terenu.
Dok se ne donese federalni zakon koji će obavezati sva šumsko-privredna društva i vlasnike na koordiniranu zaštitu, prevencija će ostati mrtvo slovo na papiru.
Svjesni nedostatka vlastitih zračnih snaga, vlasti su i ove godine posegnule za alternativnim rješenjima. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija je u junu 2026. godine potpisalo ugovor vrijedan 1,8 miliona KM za unajmljivanje letjelica za gašenje požara preko Aerodroma Mostar.
Ovaj pilot-projekat obuhvata Hercegovinu, Srednjobosanski kanton i Kanton 10, a cilj mu je stvaranje pretpostavki za budući razvoj vlastitog federalnog sistema zračne zaštite.
Utjecaj ljudskog faktora
Iako je pružanje pomoći civilnim vlastima u reagovanju na prirodne i druge katastrofe jedan od pet osnovnih zadataka Oružanih snaga BiH definisanih Zakonom o odbrani, angažman vojske predstavlja tek posljednju liniju odbrane u borbi protiv vatrenih stihija.
Iz Ministarstva odbrane BiH u odgovoru za Klix.ba posebno upozoravaju na alarmantan podatak da je više od 90 posto požara u BiH izazvano ljudskim faktorom – bilo uslijed krajnje nepažnje ili namjernog paljenja.
Ovakvo neodgovorno ponašanje iz godine u godinu rezultira ogromnim materijalnim štetama i iscrpljivanjem već znatno ograničenih resursa različitih institucija.
Zbog toga je apel nadležnih jasan – sistem se ne može oslanjati isključivo na gašenje iz zraka. Neophodno je drastično intenzivirati preventivne mjere, ali i uložiti dodatne napore u strogu identifikaciju i sankcionisanje osoba odgovornih za izazivanje požara.
Pored prevencije, ključni izazov predstavlja opterećenost i raspodjela raspoloživih zračnih kapaciteta.
Helikopteri OSBiH se upućuju na najzahtjevnije, teško pristupačne terene gdje je kopneno gašenje otežano ili nemoguće, ali te iste letjelice istovremeno moraju ispunjavati i druge kritične državne misije.
One se svakodnevno koriste za zračni medicinski transport (MEDEVAC), redovnu obuku i vježbe te održavanje dežurstva službe traganja i spašavanja koja mora biti operativna 24 sata dnevno (24/7).
S obzirom na to da šumske požare, kada dostignu veliku razmjeru, raspoloživim snagama nije moguće u potpunosti ugasiti, već samo lokalizovati i ublažiti njihove posljedice, naglašava se hitna potreba za razvojem sistema za rano otkrivanje požara.
Efikasno gašenje realno je moguće samo u početnim fazama gorenja. U konačnici, jasan zaključak institucija je da adekvatan odgovor na ove krize zahtijeva kontinuirano ulaganje u opremu i kapacitete, striktnu koordinaciju te besprijekoran zajednički pristup svih nivoa vlasti u BiH.
