Hercegovačka rijeka bogata jodom kojoj pripisuju ljekovita svojstva
Kada ljetne temperature u Hercegovini dosegnu nesnosne vrijednosti, mnogi spas od vrućina traže na obalama njenih rijeka. Među brojnim prirodnim biserima ovog kraja posebno mjesto zauzima Bunica – mala, ali posebna rijeka smještena nedaleko od Mostara, koja već decenijama privlači domaće i strane posjetioce.
Dok su Neretva i Trebižat poznati širom regije po svojoj ljepoti, Bunica je ostala svojevrsna skrivena oaza, prepoznatljiva po kristalno čistoj vodi, zelenilu koje je okružuje i specifičnoj atmosferi koja pruža potpuni bijeg od ljetne vreve.
Posebnost Bunice je njen izvor, jedan od najjačih krških izvora u Evropi. Voda koja iz dubine hercegovačkog podzemlja izlazi na površinu karakteristična je po svom mineralnom sastavu, a među lokalnim stanovništvom odavno kruže priče o njenim blagotvornim svojstvima.
Generacije Hercegovaca vjeruju da kupanje u hladnoj vodi Bunice povoljno djeluje na organizam, posebno zbog njene izuzetno niske temperature. Čak i tokom najtoplijih ljetnih dana voda ostaje ledena, zbog čega mnogima predstavlja idealno osvježenje i svojevrsni prirodni “reset” nakon visokih temperatura.
Bunica je nekada bila jedno od najpopularnijih izletišta u okolini Mostara. Stariji stanovnici još pamte vrijeme kada je ovo mjesto bilo puno života – uređeno kupalište, brojni posjetioci, kamp, ugostiteljski objekti i sadržaji za cijelu porodicu činili su Bunicu jednom od omiljenih ljetnih destinacija.
Međutim, godine su učinile svoje. Nedostatak ulaganja i neodržavanje doveli su do toga da nekadašnja infrastruktura više nema sjaj kao ranije. Ipak, ono najvažnije nije nestalo – prirodna ljepota rijeke i dalje privlači ljude.
Tokom vrelih ljetnih dana obale Bunice ponovo ožive. Porodice, prijatelji i ljubitelji prirode dolaze kako bi pronašli hlad, okupali se u njenoj hladnoj vodi, pripremili roštilj ili jednostavno uživali u miru koji pruža ovo posebno mjesto.
U hladu vrba i drugog zelenila, uz zvuk vode i ljetno druženje, Bunica i danas podsjeća da najljepša mjesta često nisu ona najpoznatija, nego ona koja čuvaju svoju posebnu priču.
