Okružni sud u Ljubljani proglasio je patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija krivim za zlostavljanje na radnom mjestu te mu izrekao uslovnu kaznu od četiri mjeseca zatvora i uslovnu novčanu kaznu od 10.000 eura.
Presuda predstavlja epilog višegodišnjeg spora između bivšeg ljubljanskog pravoslavnog svećenika Željka Lubarde i vrha Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Vijest o presudi saopćila je i SPC, koja je odluku ljubljanskog suda ocijenila “skandaloznom”. Iz Crkve tvrde da ni patrijarh Porfirije ni njegov advokat nisu bili obaviješteni da je sudski postupak uopće pokrenut te da nisu imali priliku izjasniti se o optužbama.
Zbog toga smatraju da je postupak vođen uz ozbiljne procesne propuste.
Sud je, osim patrijarha Porfirija, osudio i Srpsku pravoslavnu crkvenu općinu Ljubljana na uslovnu novčanu kaznu od 10.000 eura, pri čemu je za obje kazne određena jednogodišnja provjera.
Sinod SPC-a također je saopćio da je patrijarhu savjetovao da ne ulaže prigovor na presudu i da ne učestvuje u postupku koji smatra politički motiviranim i usmjerenim protiv Srpske pravoslavne crkve i njenog poglavara.
Spor između Lubarde i vrha SPC-a traje više od deset godina i započeo je dok je Lubarda obavljao dužnost paroha i pravnog zastupnika Crkvene općine Ljubljana.
Prema njegovim tvrdnjama, po nalogu tadašnjeg mitropolita Jovana Pavlovića podnio je krivičnu prijavu protiv bivšeg paroha Perana Boškovića zbog finansijskih malverzacija u crkvenoj blagajni. Bošković je kasnije pravosnažno osuđen.
Lubarda tvrdi da je nakon podnošenja prijave godinama bio izložen pritiscima da povuče prijavu i promijeni iskaz u korist Boškovića, što je odbio. Navodi da je upravo zbog toga postao meta progona i mobinga unutar SPC-a te da je ključnu ulogu u tome imao tada novoizabrani zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije.
Iz SPC-a su ranije odbacili ove tvrdnje i ocijenili ih besmislenim tužbama koje razriješeni svećenik podnosi godinama.
Prema dokumentima koje navodi Nova.rs, Porfirije je potom odlučio premjestiti Lubardu iz Slovenije u Hrvatsku, u parohiju u Koprivnici. Lubarda je odbio premještaj, navodeći da bi to značilo preseljenje njegove porodice u drugu državu te da takva odluka nije bila u skladu s njegovim ugovorom o radu u Sloveniji.
Nakon toga mu je, kako navodi, zabranjeno obavljanje svećeničke službe te je protiv njega pokrenut postupak pred crkvenim sudom Zagrebačko-ljubljanske eparhije zbog neposlušnosti nadležnom episkopu.
Crkveni sud proglasio je Lubardu krivim i izrekao mu najstrožiju crkvenu kaznu, oduzimanje svećeničkog čina i vraćanje u laički red. Ovu odluku kasnije je potvrdio i Veliki crkveni sud Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
Istovremeno, Lubarda je pred slovenskim sudovima pokrenuo postupak zbog zlostavljanja na radnom mjestu, tvrdeći da je premještaj predstavljao odmazdu zbog njegovog učešća u krivičnom postupku protiv Boškovića.
Prema pisanju Nova.rs, slovenski sud za radne i socijalne sporove zaključio je da je Lubarda bio žrtva zlostavljanja na radnom mjestu te utvrdio da je godinama bio izložen psihičkom nasilju, ponižavanju i diskriminaciji. Nalazi iz tog postupka poslužili su kao osnova za krivičnu prijavu, nakon čega je Okružno državno tužilaštvo u Ljubljani podiglo optužnicu protiv Porfirija i Crkvene općine Ljubljana zbog zlostavljanja na radnom mjestu.
