Mostar ostaje biti grad-slučaj, a Bošnjaci u njemu građani drugog reda. HDZ kroz gradsku administraciju predvođenu gradonačelnikom Marijem Kordićem ne samo da Bošnjacima oduzima rukovodeća mjesta unutar uprave, već je prema navodima predstavnika Kluba Bošnjaka Gradskog Vijeća riječ o široj zloupotrebi koja dovodi do sistemske diskriminacije.
Zbog toga su iz Kluba vijećnika Bošnjaka prije nekoliko dana sazvali konferenciju te govorili o nezakonitim postupanjima u službama i odjelima grada kroz nepopunjavanje radnih mjesta u administraciji grada Mostara. Ono na što su Bošnjaci najviše usmjerili pažnju jeste činjenica da je takvo ponašanje za posljedicu imalo prepisivanje zemljišta bez uvida u stvarni posjed, posebno državnog zemljišta koje se u katastru navodno već upisalo na Elektoprivredu HZ HB.
Radi se o čak 207 parcela, među kojima su i hidroelektrana Salakovac koja je inače vlasništvo Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
– Ovo nije viđeno od ratnih događanja kada se mešetarilo u katastarskim knjigama – kazao je Đani Rahmić iz Gradskog vijeća Mostara.
Zbog tvrdnji da je zakon prekršen, pozvana je inspekcija da provjeri navode o prenosu vlasništva u katastarskim evidencijama, a tvrdi se da su gruntovne knjige vjerovatno naredne na udaru. Gradonačelnik Kordić opovrgava ove tvrdnje.
– Vrhunac licemjerja je pokušaj da se potpuno zakonit postupak u katastru predstavi kao šteta za Grad Mostar. Svjesno se širi panika i plasira teza o navodnom ugrožavanju gradske imovine, iako je riječ o postupcima koji se provode u skladu sa zakonom i nadležnostima. Istodobno se godinama zanemaruje, prešućuje i relativizira stvarno raspolaganje i uzurpacija imovine Grada Mostara u Blagaju, Malom polju i drugim dijelovima grada. To, naravno, nije tema onima koji danas glume zabrinutost – objavio je.
Nakon što se u javnosti pojavila informacija da je došlo do promjene upisa u katastar, hidroelektrana čiji je vlasnik Elektroprivreda BiH, društvenim mrežama počele su kružiti tvrdnje da je HE Grabovica koja je u državnom vlasništvu od izgradnje 1982. godine, sljedeća kojoj će biti promijenjeno vlasništvo. Napomenimo da su vode, rijeke, riječno dno državna imovina te ne mogu biti vlasništvo nižih administrativnih jedinica u Bosni i Hercegovini, principima o državnoj imovini koje je utvrdio Ustavni sud BiH te koje su navedene i pobrojane OHR-ovim Zakonom u zabrani raspolaganja.
Činjenica o vlasništvu EP BiH nad hidroelektranama jednostavno je provjerljiva.
– Čak je i dio harema sada na Elektroprivredi HZ HB. To su javni podaci i ne mogu se sakriti. Tako da me čudi da neko može javno braniti ove postupke kad se na terenu vidi što je urađeno – istakao je Rahimić.
Ovakvo ponašanje gradonačelnika Kordića i posljedično gradske uprave koju vodi, nastavlja se na izjavu o državnoj imovini od prije par mjeseci kada su iz Grada Mostara reagirali saopćenjem na izjave o imovini Bosne i Hercegovine:
– Krajnje je neprimjereno i štetno za javni interes relativizirati problem koji važeći Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom proizvodi u svakodnevnom funkcioniranju općina i gradova.-
U nastavku saopćenja tvrdi se da neriješeno pitanje državne imovine generira pravnu nesigurnost i blokira investicije. Dakle, jedan bh. grad (a nije jedini) daje sebi za pravo da proizvoljno tumači status državne imovine, krećući se naprijed ka njenoj uzurpaciji, jer eto, potreba je za investicionim razvojem.
Banaliziranje kojim se pokušava opravdati nešto što, ako je tačno, direktno krši presude Ustavnog suda BiH te važeći Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, inače je karakteristika svih jedinica lokalne samouprave koje su pod kontrolom HDZ-a.
No, činjenica jeste da je aktuelna vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine usvajanjem zakonskog rješenja koje se bavi projektom Južne interkonekcije bez prethodno riješenog pitanja državne imovine koja se nalazi na trasi tog plinovoda, dala mogućost kojom se sada destruktivno služe svi u našoj zemlji.
Ne samo entiteti, već kantoni i općine, očigledno nesvjesni činjenice da ne posjeduju finansijsku moć obeštećenja po česticama vlasništva nad imovinom nakon što se ta oblast jednom konačno uredi, smatraju kako je njihovo proizvoljno djelovanje u kontekstu imovine jednosmjerna ulica u koju investicije ulaze, bez pravnih posljedica.
No, one postoje, i mjerit će se u milijardama KM arbitražnog obeštećenja. Da ne spominjemo restituciju koja će biti jedan od zahtjeva Evropske unije, ukoliko političke snage u ovoj zemlji i dalje imaju namjeru biti članice tog bloka.
Prošle godine su iz Neformalne grupe građana “Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana Grada Mostara” kazali da su kantoni i jedinice lokalne smaouprave samoinicijativno preuzeli nadležnosti državnih organa te da upravljaju državnom imovinom kao i da za nju izdaju koncesije na 30 godine, najčešće za solarne elektrane, vjeroparkove i rudarska postrojenja.
– Riječ je o sistemskom urušavanju ustavnog poretka. Dok Ustavni sud BiH donosi obavezujuće presude, a Pravobranilaštvo BiH pokreće pravne postupke, kantonalna, a nerijetko i federalna ministarstva, nastavljaju izdavati dozvole i saglasnosti, u direktnom suprotnosti s važećim zakonima. Tužilaštvo BiH i OHR – i dalje šute – istakli su.
Nadležne institucije još uvijek bez komentara, dok se Bosna i Hercegovina planski lišava državnosti.
Mostar svakako nije izolovan slučaj, već privlači najviše pažnje zbog sistemske diskrimacije Bošnjaka u tom dijelu BiH. Ponašanje gradske uprave Mostar nije jedinstveno u našoj zemlji, ali svakako je znak za uzbunu jer se promjenom vlasništva naurušava ne samo pravna sigurnost, već i osnova državnog suvereniteta.
Bez obzira u šta htjeli da vjerujemo, pitanje imovine nije samo tehničko, već ustavno pitanje. Cijenu takvog djelovanja neće snositi samo institucije kroz potencijalne arbitražne sporove, već i građani kroz dugoročnu destabilizaciju sistema i usporavanje evropskog puta Bosne i Hercegovine.
