Prije više od četiri decenije, tačnije 6. aprila 1985. godine, dogodila se jedna od najvećih saobraćajnih tragedija u Hercegovini, kada je autobus sa radnicima mostarskog preduzeća JP Parkovi sletio s magistralne ceste Sarajevo – Mostar i završio u Jablaničkom jezeru.
Nesreća se dogodila u mjestu Paprasko, nedaleko od restorana Bagrem. Ronioci koji su tada bili angažovani na spašavanju kazali su da ih je na dnu jezera zatekla stravična slika stradalih radnika.
U ovoj tragediji život je izgubilo 36 osoba. Među njima je bilo 35 radnika starosti od 20 do 50 godina, većinom sa područja Mostarskog blata, kao i jedan električar koji se u tom trenutku nalazio na radu uz cestu.
Iza poginulih je ostalo više od 80 maloljetne djece, a vijest o nesreći duboko je potresla cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali i Jugoslaviju.
Zajednički ispraćaj
Dva dana nakon nesreće, u centru Mostara, ispred tadašnje robne kuće HIT, organizovan je zajednički ispraćaj za 26 žrtava. Procjenjuje se da je tom tužnom događaju prisustvovalo više od 30.000 ljudi.
Tragedija je tada odjeknula i izvan granica bivše Jugoslavije, pa su o njoj izvještavali i svjetski mediji. Ipak, uprkos razmjerama nesreće, danas gotovo da nema vidljivog obilježja koje bi podsjećalo na ovu tragediju – nema spomenika na mjestu nesreće, a mnogi arhivski zapisi su izgubljeni.
U JP Parkovi su kasnije naveli da je dokumentacija iz tog perioda izgorjela, pa su sjećanja na stradale ostala uglavnom u pričama porodica i svjedoka.
Kobni povratak
Radnici su se tog dana, oko 15.30 sati, vraćali kućama iz Zenice i Sarajeva. Bila je Velika subota, a mnogi su žurili svojim porodicama jer su ih na računima čekale plate.
Tokom vožnje autobus je udario u prikolicu kamiona sa bugojanskim registarskim oznakama. Nakon sudara vozilo je sletjelo niz provaliju dugu oko 70 metara i završilo u Jablaničkom jezeru, na dubini od oko 15 metara.
U nesreći je preživjelo samo osam putnika.
Svjedočenje preživjelog
Među preživjelima bio je i Rajko Bokšić, tada 22-godišnjak iz Jara kod Širokog Brijega. Njegovo svjedočenje, objavljeno 1985. godine u zagrebačkom magazinu Arena, kasnije je prenio i Večernji list.
Bokšić je opisao kako se iz potopljenog autobusa izvukao kroz razbijeni prozor. U vodi je, kako je ispričao, izgubio orijentaciju, ali mu je život spasila vjetrovka koja se napuhala i pomogla mu da izroni na površinu. Kada je stigao do obale, pomoć mu je pružio vozač kamiona koji mu je pružio ruku i izvukao ga iz vode.
Veliku pomoć nakon nesreće pružili su i stanovnici Jablanice. Mještani su donosili odjeću i hranu, nudili krv za povrijeđene i pomagali preživjelima u trenucima šoka i tuge.
Presuda vozaču
Za izazivanje nesreće osuđen je vozač kamiona Srećko Miličević. Sud je utvrdio da je izgubio kontrolu nad vozilom, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora dužu od šest godina.
Četiri decenije nakon tragedije, bol i sjećanje i dalje su duboko prisutni među porodicama stradalih i stanovnicima Hercegovine. Iako mjesto nesreće danas nema spomen-obilježje, uspomena na poginule radnike ostaje trajno sačuvana u kolektivnom pamćenju Mostara i cijelog kraja.
Imena poginulih
Mirko Lugonja (49) iz Jara, Remzo Kebo (32) iz Gračanice, Grgo Ćorić (45), Mate Zelenika (33) i Drago Damjanović (33) iz Biograca, pa Ivan Jelić (45) iz Mokrog, Ivan Karačić (31) iz Crnča, Mirko Čović (49), Ivan Čović (43) i Ivan Ljubić (40) iz Ljutog Doca, sve kod Širokog Brijega, kao i Mostarci – Osman Marić (32) iz Međina.
Poginuli su još Ramiz Marić iz Dobriča, Halil Marić (27) i Šaban Mrdžić (29) iz Kokorine, Ahmet Mujić (46) iz Potoka, Bajro Nazrajić (40) iz Ravni, Ramo (50) i Salko (36) Gadara te Džemo Mehremić (20) iz Radina, Mladen Arapović (51) iz Slipčića, Sule Isić (56) iz Gornje Gnojnice, Lazar Stojanović (29) iz Šipačna, Blaž Zovko (32) iz Pologa, Ivan Soldo (18) iz Kosora, Hasib Habibija (25) i Džafer Omerović (42) iz Krušnice.
Poginuli su, također, vozač autobusa Mile Leko (47) iz Bune, Mahmut Pupo (24) iz Paroša, Mehmed Šipković (31) iz Presjeke, Jusuf Marić (31), Ivan Knezović (29) iz Goranaca.
Na ovom tužnom popisu su i Veso Dakić (45) iz Nevesinja, Petar Tolić (31) iz Osoja kod Posušja i Vinko Tomić iz Čitluka.
