Iako je pravo na zdravstvenu zaštitu zagarantovano zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, mnogim građanima besplatno liječenje nije dostupno.
Prema posljednjem aktuelnom podatku za 2024. godinu (podatak za 2025. godinu se očekuje polovinom ili krajem juna), obaveznim zdravstvenim osiguranjem na nivou Federacije BiH u 2024. godini obuhvaćeno je 85,86 posto stanovništva u FBiH, odnosno 14,14 posto stanovništva u FBiH nije bilo pokriveno obaveznim zdravstvenim osiguranjem, kazali su nam iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.
Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku, na području FBiH u 2024. godini živjelo je 2.144.748 stanovnika, što znači da je bez zdravstvenog osiguranja u toj godini bilo 303.267.367 osoba.
Razlog tome su brojne diskriminacije koje krije postojeći Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH.
Pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i drugim zakonima i propisima, građani FBiH imaju pravo na zdravstveno osiguranje, koje obuhvata: obavezno zdravstveno osiguranje, prošireno zdravstveno osiguranje i dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Brojne inicijative zastupnika
Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje imaju osobe koje su u radnom odnosu te članovi njihovih porodica kao i druga lica koja vrše određene djelatnosti ili imaju određeno svojstvo, a obuhvaćena su postojećim zakonom.
Dakle, oni koji nisu stalno zaposleni, a nemaju mogućnost sami uplaćivati doprinose imaju ograničen pristup zdravstvu, čime im je ugroženo osnovno ljudsko pravo – pravo na liječenje.
Zastupnici u Parlamentu Federacije BiH od Federalnog ministarstva zdravstva još od prošlog mandata traže novi Zakon o zdravstvenom osiguranju, jer je prije više od pet godina utvrđeno da postojeći zakon krije velike diskriminacije.
Podnijete su brojne inicijative, naročito za osnovni paket zdravstvenog osiguranja, a koje nemaju određene grupe građana, no, kako nam rekoše zastupnici, iz Federalnog ministarstva zdravstva uglavnom su odgovarali da će se to pitanje rješavati u paketu sa svim drugim stvarima koje treba mijenjati u Zakonu.
Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu FBiH, kaže kako toliko toga treba izmijeniti da bi nabolje bilo kada bismo dobili novi zakon.
– Niko u ovom trenutku precizno ne zna koliko ima građana koji nemaju ni osnovni paket zdravstvenog osiguranja, a imamo ih puno, kao i djecu koja su bolesna, a ne školuju se jer su njihovi roditelji nezaposleni. To su djeca koja dolaze iz socijalno razrušenih porodica i kojima treba dodatna podrška. Pitanje njihovog zdravstvenog osiguranja, tog osnovnog paketa zdravstvene zaštite, do sada je rješavano na način da određene općine i općinska vijeća te kantoni na početku godine donesu odluke da se takve kategorije stanovništva podrže na način da se osigura neki novac. Imamo potpuno neujednačenu praksu na području entiteta i mogu slobodno reći da time sve važne dokumente, koji se odnose na pravo građana na zdravstenu zaštitu, od Ustava, pa dalje, kao sistem kršimo – ističe Kratina.
Pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu zagarantovano je Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih nacija. No određeni broj kantona, prema riječima Mirsade Bajramović, direktorice Udruženja “Zemlja djece” iz Tuzle, još uvijek svoje podzakonske akte nije uskladio sa Zakon o zdravstvenoj zaštiti, odnosno Presudom Ustavnog suda Federacije BiH.
– Presudom je utvrđeno da pojedini kantoni adekvatno, pravno i logično ne tumače odredbu pomenutog zakona koji je, između ostalog, propisano da sva djeca od rođenja do 18 godina života imaju pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu. Ukoliko nisu osigurani kao članovi domaćinstva da to mogu biti u svojstvu saomostalnih osiguranika. Također, želim reći i da trudnice, odnosno porodilje, nemaju isti tretman u kontekstu pristupa bezuvjetnoj zdravstvenoj zaštiti u smislu da kantoni nisu ovu kategoriju korisnika prepoznali kao posebno ranjivu upravo onako kako to predviđa Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH, odnosno osnovni paket zdravstvenih usluga za građane FBiH sa posebnim fokusom za ranjive grupe – pojašnjava Bajramović.
Kako se ljekari snalaze
Posebno se osvrnula na djecu od šest do 15 godina života.
– Imamo djecu školskog uzrasta koja ne pohađaju obrazovni sistem i nemaju pristup bezuvjetnom zdravstvenom osiguranju iz razloga što njihovi roditelji nisu zdravstveno osigurani, a djeca ne mogu, na osnovnu posebnih, afirmativnih mjera, biti obuhvaćeni ovim pravom – navodi Bajramović.
Zastupnica u Federalnom parlamentu, dr. Mara Đukić, kao pedijatrica u dugogodišnjoj praksi često se susretala sa djecom koja nisu imala pravo na besplatno liječenje.
Prema njenim riječima, najčešće su to bila djeca romske populacije, djeca koja uopće nisu bila prijavljena u evidenciju rođenih.
– Uvijek smo u takvim slučajevima, i ja i moj medicinski tim, gledali da pomognemo bolesnom djetetu na način da mu pružimo adekvatnu zdravstvenu uslugu. Ko god je bio bolestan mogao je doći na pregled bez pitanja da li je bio zdravstveno osiguran ili ne. U takvim slučajevima mi uposlenici u domu zdravlja često smo kupovali djeci ono što im je bilo potrebno – ističe Đukić.
Iznalazilo se, kaže, rješenje i za djecu koja su, zbog teškog zdravstvenog stanja, morala biti upućena u bolnicu.
– U takvim slučajevima zvali bismo “čovjeka” koji je radio u Centru za socijalni rad i zamolili ga da izda zdravstvenu knjižicu ili osiguranje na dva, tri mjeseca jer dijete mora u bolnicu. Žalosno je što na ovo tako važno pitanje godinama čekamo da se riješi, a problem je što nema dobre volje nadležnih vlasti – naglašava Đukić.
Na jučer održanoj sjednici Zastupničkog doma zastupnica Marijana Hrvić-Šikuljak podsjetila je na Nacrt Zakona o zdravstvenom osiguranju kojeg su parlamentarci predložili još prije dvije godine.
Kako je kazala, Vlada Federacije BiH nije imala senzibiliteta te da je odbila prijedlog izmjene člana 19. Zakona.
– Izmjenom člana 19. svi građani koji imaju prebivalište u Federaciji i državljanstvo BiH (FBiH), uključujući i onih 13 posto koji ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje ni po kojem osnovu, bili bi osigurani. Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH kazali su kako bi za tu svrhu bilo potrebno osigurati blizu 65 miliona KM što nije puno – istakla je Hrvić-Šikuljak.
