DruštvoKonjicMagazin

PRIČA O NAZIFU TRNKI – ŠEFU

PIŠE: HABIB HODŽIĆ

U pitomim Bjelimićima 1940. godine, rodio se Nazif Trnka, izdanak ugledne porodice čije se ime s poštovanjem izgovaralo.

Dok su ga godine oblikovale, rastao je ne samo u stasitog i prelijepog momka, već i u uzor plemenitosti i otmjenosti.

Naslijedio je duh poduzetništva od oca Ibre, sposobnog i snalažljivog mesara i trgovca stokom, čiji je rad, proširen i na vođenje kafane u novom zadružnom domu u Odžacima, porodici donio sigurnost i ugled.

Kao sin imućnog oca, Nazif je bio, kako se to kaže, na namu, ali njegova prava vrijednost nije bila u bogatstvu, već u duši.

Njegov markantan fizički izgled, udružen sa urođenom ljubaznošću, nenametljivom kulturom i gospodskim držanjem, privlačio je poglede djevojaka, ali njegovo srce je osvojila lijepa Biba iz ugledne župske porodice Hebibović.

Njihovo ašikovanje i ljubavna priča, bila je snažna i krunisana je brakom koji je potvrdio i spojio dvije ugledne porodice.

Nazif je svoje obrazovanje, Višu upravnu školu, stavio u službu zajednice. Zapošljavanje na radnom mjestu Šefa Mjesnog ureda Bjelimići za njega nije bilo samo radno mjesto: bila je to misija.

Kao Šef MU, Nazif Trnka nije bio samo službenik. Bio je stub zajednice, dobrotvor i prvi komšija svojim Bjelimićanima. Njegov rad sa strankama bio je primjer savjesnosti i besprijekorne uljudnosti.

Sa nevjerovatnim strpljenjem i izuzetnim razumjevanjem, nastojao je da svakom udovolji, pretvarajući hladne birokratske procedure u tople ljudske gestove. Neukim strankama je bio lični pisar, sastavljajući molbe i žalbe.

Ipak njegova uloga se protezala daleko izvan zidova ureda. Bio je mirotvorac, posredujući u mirenju zavađenih porodica sa mudrošću pravog kadije. Njegova nesebičnost je bila legendarna: u svako doba dana i noći, njegova kola su se pretvarala u hitnu pomoć za bolesne, vozeći ih u bolnicu Konjic, ne pitajući za nadoknadu.

Zvali su ga jednostavno, ali s dubokim poštovanjem: Šef. A Šef Nazif je živio za to zvanje. Bio je nepokolebljivi optimista, čija je najveća lična nagrada bila sreća. Bilo je to neosporno zadovoljstvo koje je blistalo u njegovim očima kada bi vidio mir i olakšanje u očima stranke kojoj je pomogao.

Nazif Trnka – Šef je bio čovjek čvrstog karaktera i mehkog srca, vizionar lokalne uprave i duša Bjelimića. Njegov život je trajan spomenik tome kako se služba zajednici uzdiže iznad dužnosti i postaje pravo čovjekoljublje.

Slični članci

Back to top button