Prije nekoliko dana glavni grad Bosne i Hercegovine posjetio je čovjek čije je zanimanje youtuber i streamer. Riječ je o osobi starosti 20 godina koja je ekonomski iskoristila sva čuda moderne online komunikacije i društvenih mreža.
Rođen je u Sinsinatiju, a kada mu pogledate „CV“ možete utvrditi na koji način ide odgoj modernih generacija. Zanimljiv mu je i umjetnički pseudonim – IShowSpeed – u kojem ovaj završni dio istog ima dvojako značenje. S jedne strane to može biti „brzina“, ali s druge i svojevrsna reklama amfetamina – klasičnog narkotika.
Poveznica kultura
Dolazak ovakve „planetarne zvijezde“ je potencijal marketinga određene geografske sredine koja želi da se bavi turizmom. Njegovo „jutjubanje“ i „strimanje“, a čovjek ima više od 40 miliona pratitelja, omogućava da svi upoznaju neke vaše vrijednosti koje nudite u turističkoj ponudi. Sarajevo kao grad poveznica raznih kultura svakako ima šta za ponuditi. Prepoznatljiv je što predstavlja „prva vrata Istoka“ za sve one koji žele da se upoznaju s orijentalnom civilizacijom, ali i „prva vrata Zapada“ za one koji dolaze iz jugozapadne Azije u Evropu. Logika bi bila da se reklama bazira na tim činjenicama i da IShowSpeed to predstavi na svojim kanalima. Posebna priča je svakako o atentatu 1914. i Olimpijadi koja je bila 70 godina nakon toga.
Kao što često radimo u svim aspektima marketinga slična se stvar dogodila i s prezentacijom našeg glavnog grada u ovom slučaju. Turizam se povezao s nekim prehrambenim artiklima koje je dotični „strimer“ probao tokom boravka ovdje. Kada turizam i ponudu vječno vezujete za ćevape i burek, evidentno je da ili ne znate ili ne želite da znate koji su turistički potencijali Sarajeva. Pa zamislite da u Rimu odvedu nekog „jutjubera“ u piceriju da jede „kvatro formađi“, a ne posjeti Koloseum, Vatikan, Španske stepenice i Fontanu di Trevi!? Oni koji ne poznaju Sarajevo stekli su dojam da mi samo jedemo i skačemo dok to radimo! Pojedini snimci su izgledali kao da su homonidi iz paleolitika ulovili neku životinju i skakali oko plijena te se radovali tom događaju. Predugo se ovdje escajg koristi da bi takva slika otišla u svijet.
Moderni marketing
Evidentno je da, kada već dolaze takve osobe, treba na drugačiji način pripremiti „teren“ i odraditi turističku promociju. Društvene mreže i jesu izmišljene zbog reklamiranja proizvoda i usluga te lakšeg širenja tog oblika informacija. U suštini sve je reklama, a ne treba zaboraviti da je prije 35 godina „kultura kvalitetne reklame Zapada“ ekonomski i politički nadvladala jaku drugu industrijsku revoluciju Istoka. U obliku privrede kao što su ugostiteljstvo, hotelijerstvo i turizam reklama i marketing igraju ključnu ulogu. Ako jedan grad predstavite samo po tome kako se u njemu može dobro jesti, onda je jasno da na taj način privlačite samo mali broj potencijalnih turista. Realno, danas se ćevapi mogu jesti od Njujorka do Perta te je taj aspekt turističke reklame (naj)manje potreban.
Da se drugačije pripremila posjeta dotičnog majstora modernog marketinga, onda bi u njemu učestvovali turistički vodiči grada i svi ostali koji grad mogu na drugačiji način prezentirati. Sigurno da se ne bi propustili ćevapi, ali bi se posjeta odvijala i na drugim mjestima koji su za grad, uz dužno poštovanje, mnogo važniji od 200 grama mesa, luka i somuna. Prava je šteta, bez obzira na to šta mi mislili o dotičnom mladom gospodinu, da se njegova „širina“ na društvenim mrežama nije iskoristila na drugi način. Ako slučajno pogledate ono što je on objavljivao mogli ste vidjeti samo gomilu tinejdžera koji se kreću za njim, neke ulice po kojima oni trče te razne ugostiteljske objekte u kojima je boravio. Kako očekujemo da nas neko upozna, pa i da cijeni našu kulturu i historiju, ako mi sami to ne znamo prezentirati? Dan nakon Sarajeva IShowSpeed je posjetio Atinu. Tu ga je dočekao planetarno poznati grčki košarkaš Antetokumpo, odigrao s njim basketa te naravno posjetio Akropolis i Plaku. Možda Atini ne treba ta reklama jer je to jezgro današnje civilizacije u Evropi, ali se nije desilo da se prenosi kako poznati „jutjuber“ jede giros i musaku te kako psuje na grčkom jeziku!
Posebna priča je o odgojnoj komponenti koja se dešavala tokom posjete IShowSpeed-a. Kada „zaguglate o liku i djelu“ dotičnog otkrijete razne stvari. Čovjek je veoma rano otkrio šta vole „široke mlade narodne mase“ i okrenuo priču na tu stranu. Naime, dotični je poznat jer je javno prenosio svoje igranje igrica!? Ali ne samo to – on je bio iznimno bijesan i „lajao“ dok je to radio. To je privuklo brojne mlade naraštaje kojima je to bilo zabavno i koji su uživali u njegovom lajanju dok se zabavlja u svojoj sobi. Možemo reći da se radi o planetarnom ludilu, ali na koji način smo mi pogriješili u odgojnoj komponenti pa je to zabavno djeci i omladini – to je pitanje na koje uskoro moramo dati odgovor! Sigurno je danas da nema tog književnika, znanstvenika, umjetnika ili čovjeka iz bilo koje branše da može imati toliko posjetitelja na svojim društvenim mrežama kao što ih ima IShowSpeed.
Svemu ovome treba dodati i još jednu činjenicu, a to je da je u kapitalističkom društvu zarađeni novac jedini mjerodavan uspjeh. Kada omladina pročita da je IShowSpeed snimanjem „lajanja“ sa 16 godina postao planetarno poznati milioner, njihova slika o budućnosti je jasna – i oni to trebaju raditi! Sekundarno je dotični dijelio snimke Ronalda, a prije dvije godine postao i reper, ali to je samo posljedica njegovo primarnog „ekonomskog“ djelovanja – galame i „lajanja“ dok igra igrice. Ljudi ovog tipa daju pogrešnu sliku o uspjehu i potrebnom radu. Možete li zamisliti sada dijete koje promatra svoje roditelje koji rade nekoliko sati dnevno za nekoliko stotina maraka mjesečno i kompariraju ih s IShowSpeed-om!? I onda im isti taj roditelj (možda) priča o potrebi učenja i rada koji im garantira uspjeh!? Ili, naprimjer, kakav je pogled te djece na njihove nastavnike i profesore koji ni blizu nisu tako uspješni i poznati kao što su „jutjuberi“ i „strimeri“!?
U ovakvom aspektu moderne komunikacije i agresivnog kapitalizma bit će veoma teško odgajati nove generacije. Ali to ne znači da se trebamo predati i očekivati da nam neki „svemirci“ donesu renesansu. Historija nas uči da nakon svake krize, posebno one moralne, dolazi neka društvena obnova. Ono što mnogo više zabrinjava je način na koji je, u određenim segmentima, prezentiran naš glavni grad. IShowSpeed je u jednom trenutku ponovio psovku koja mu je rečena „ u eter“ pred okupljenom djecom. Tačno je da je naša kultura povremeno „psovačka“, ali nema potrebe da to još i reklamiramo pred mlađim naraštajima. Svi smo svjesni da se to nauči „od malih nogu“, ali od toga praviti nešto smiješno i simpatično je velika greška. Svako dijete koje je tu bilo, a realno osnovnu publiku i jesu činile pubertetlije i rani adolescenti, smatra da je takav vokabular normalan – posebno kada ga izgovara „planetarna zvijezda“. Nemojte onda da se sutra čudimo jer nam djeca psuju – ona misle da je to normalan i općeprihvaćen oblik komunikacije.
Loša reklama
Još jedna stvar je bila iznimno nekulturna i katastrofalna. Na pitanje IShowSpeed-a gdje može otići u toalet, vodič mu je odgovorio: „Pišaj na ulici – u Sarajevu je to normalno!“. Ovo je svojevrsna uvreda za sve stanovnike Sarajeva, ali i generalno za našu kulturu. Inače, prvi javni toalet je u gradu osnovan 1526. godine – a to znači da će sljedeće godine obilježiti pet stoljeća postojanja. Grad iz koje dolazi IShowSpeed, Sinsinati, je nastao 1788. godine. Nije ova komparacija ništa značajno, ali govoriti kako mi „pišamo na ulici“ je katastrofa. Takvu sliku, radi neke zabave, poslati u svijet od 40 miliona ljudi koliko na mrežama prati spomenutog gosta Sarajeva, je iznimno loša reklama.
Možete li zamisliti kakva se slika stvorila o nama i Sarajevu!? Odgovorno tvrdim da više beskućnika i onih koji uriniraju po ulici ima u Sinsinatiju nego u Sarajevu. Ali nije ni to bitno koliko jedna druga stvar – zbog čega se reklamiramo psovkama i nekulturom? Da li je to naš „marketinški trik“? Da li zaista mislimo da će psovke i priča o obavljanju male nužde na ulicama privući neke turiste i nekome biti zabavno?
Najveća tragedija je što mi, odnosno pojedinci među nama, sami sebe na taj način reklamiramo. Zar ne bi bilo ljepše da je na to pitanje njegov vodič odgovorio: „Kod nas je toalet i čistoća dio kulture. Mi imamo toalete već pet stoljeća“ pa ga odveo u isti!? Možda je umjesto psovke trebao naučiti gosta da nešto pročita na ćirilici – vjerujem da bi to bilo zanimljivije pa čak i komičnije od psovke! O posjetama znamenitostima suvišno je i pričati jer iste nije ni bilo.
Kada sve sagledate, osim pogrešnog odgoja o kojem Planeta treba razmišljati, može se vidjeti kakva je slika poslana iz Sarajeva u svijet. Naša djeca i omladina trče za „jutjuberima“, snimaju i dive se dok neko jede, u ekstazi su kad se skače i divlja, uriniramo po ulici, uglavnom samo jedemo ćevape i burek te uživamo i smijemo se kada neko psuje! Kada realno pogledate onda ispade da ovdje zaista živi neko pleme iz predantike, a ne narod(i) koji imaju pismo još od perioda ranog srednjeg vijeka. Dovoljna je poruka koju smo poslali da se stvori slika o nama – e to je moderni marketing!
Nedostatak empatije i socijalizacije
Posebna priča je o periodu posjete jer ovi dani mjeseca jula predstavljaju nešto posebno za Bosnu i Hercegovinu. Nekoliko dana prije obilježavanja genocida u Srebrenici nije dobro zvati goste ovog tipa, a posebno ne na onaj način s njima razgovarati. Tako smo s jedne strane imali one koji oplakuju, a s druge masu djece koja je vrištala i skakala za IShowSpeed-om. I to nam pokazuje gdje griješimo u odgoju i obrazovanju te kako nam nedostaje empatije i socijalizacije.
„Sarajevo će biti – sve drugo će proći“ – ali slika Sarajeva mora biti drugačija od one koja se prenijela prije nekoliko dana!
