Iako je 30. godišnjica genocida u Srebrenici bila masovnija, s mnogo više učesnika Marša mira, biciklističkog, moto – maratona i drugih sadržaja, iako joj je prisustvovalo mnogo više i međunarodnih zvaničnika, Srebrenica je već u popodnevnim satima ostala pusta, suočena s nastavkom negiranja genocida i veličanjem zločina počinjenih u ovom gradu.
Ovo je za “Avaz” izjavio potpredsjednik RS Ćamil Duraković. On podsjeća da su se tokom komemoracije u Memorijalnom centru Potočari čule poruke koje su se uglavnom odnosile na negiranje genocida, što i jeste najveći problem i nakon 30 godina.
Negiranje istine
– Ovo što živimo i čemu svjedočimo jeste brutalno negiranje genocida koje postoji i institucionalno, i pojedinačno. I same žrtve su govorile da ih najviše boli to što se istina još uvijek negira, pa i slavi na određen način. To se odmah 11. jula ispostavilo. Pred crkvom u Srebrenici odjekivala je muzika. Slušali smo “Živjeće ovaj narod i poslije ustaša, jer Bog je Srbin, nebesa su naša”. Oni to brane činjenicom da nije niko pominjao Bošnjake, ali i Mladić se svetio Turcima nakon 500 godina u Srebrenici. Zastrašujuće je slušati takvu muziku koja odjekuje Srebrenicom tek nakon što je dženaza prošla. Tako žive Bošnjaci ovdje i to je ono na što pokušavamo ukazati svih ovih godina, šta se dešava nakon što svi napuste Srebrenicu, a posebno oni koji dođu pod rotacijama. Kažu velike riječi i obećanja, a 30 godina nakon svega ništa se ne mijenja – dodaje Duraković.
Upozorava da ljudima, koji su preživjeli genocid i vratili se kućama, nisu osigurana elementarna prava, poput slobode i sigurnosti. Zato je zabrinut za budućnost Srebrenice.
– To nas najviše boli i to je ono što će nas svih narednih dana opterećivati. Onda će ponovo doći 11. juli pa će se sve isto ponoviti. Ništa se neće promijeniti, osim broja žrtava koje se ukopavaju u Potočare. Srebrenica je grad koji rapidno umire. Ljudi odlaze biološki, ali i fizički odlaze mlađe generacije koje ne žele živjeti u zatrovanom ambijentu u kojem ćete u istom danu slušati tugu i bol majki, a već navečer će oni koji su ubijali orgijati pred pravoslavnom crkvom i pjevati četničke pjesme. Jako teško je u takvom ambijentu živjeti za svakog normalnog čovjeka, uključujući i Srbe, i Bošnjake. Ovaj grad izumire i za Srbe, i za Bošnjake. Najmanje se ovdje nešto radi i razvija, najmanje se grade povjerenje i prosperitet, a sve drugo je na polaznoj tačci na kojoj smo bili 90-tih godina – ističe Duraković.
Suočavanje sa prošlošću
Međunarodni zvaničnici i njihova obećanja da preživjeli neće biti zaboravljeni i da negiranja genocida neće biti dozvoljeno, ostaju neispunjena, jer oni koji su se vratili u Srebrenicu su ostavljeni, a negiranje je još intenzivnije. Ako se to ne promijeni i ako se ne suočimo s prošlošću, Duraković smatra da napretka neće biti, ne samo u Srebrenici, nego u cijeloj BIH.
Nakon što je krivičnu prijavu zbog proslave u Srebrenici na dan dženaze žrtvama genocida najavio federalni ministar Nerin Dizdar, u narednih nekoliko dana će prijavu podnijeti i predstavnici Bošnjaka u Srebrenici.
– Apsolutno ovdje postoje elementi za krivično gonjenje. Svi ćemo mi to uraditi, ne samo federalni ministar, jer “oslobađanje” Srebrenice zapravo je glorifikacija genocida. To je slavljenje genocida. Oni slave što su ljudi ubijeni i što je ono što su uradili sudskom presudom potvrđeno kao genocid. Naravno da ćemo podnijeti krivične prijave. Tu su bili Momčilo Cvjetinović, odbornik u Skupštini opštine i predsjednik lokalnog SDS-a, Miloš Milovanović, odbornik, Mladen Grujičić, bivši načelnik. Na moje zaprepaštenje nije bilo lokalnog sveštenika Aleksandra Mlađenovića, koji je predvodnik takvih aktivnosti, ali je dozvolio da se takve stvari dešavaju pred crkvom u kojoj službuje – naglašava Duraković.
Pojašnjavanje problema
Pojašnjava da problem nije u jednom narodu, već u onima koji organiziraju ovakve stvari. Duraković kaže da su slične sramotne proslave u Srebrenici i ranije prijavljivane, ali policija u Srebrenici odgovori da nema elemenata krivičnog djela i da te pjesme nisu zakonom zabranjene, dok Tužilaštvo BIH ne procesuira odgovorne, jer ni u stihu “Radovane siđi sa planine da tjeramo Turke preko Drine” nije moglo utvrditi da to vrijeđa Bošnjake
– Nekoliko sati nakon što su Bošnjaci u velikom broju napustili Srebrenicu, ide pjesma “Živjeće ovaj narod i poslije ustaša”. Dakle, otišli ste i mi vam sad pjevamo, jer “i Bog je Srbin, nebesa su naša”. To je poruka Bošnjacima koji su ostali u Srebrenici, nije onima koji su se popakovali u autobuse i auta i onima koji su, pod rotacijama, čim prije napustili Srebrenicu. Zaista je bio veliki broj ljudi na dženazi, pa ih je i to unervozilo, jer vide da ne mogu potisnuti istinu o Srebrenici. Cijeli civilizovani svijet stoji na strani istine. Žao mi je dobrih, normalnih komšija Srba koji se gnušaju na ovo što rade njihovi sunarodnici. Gore je bila nekolicina njih, riječ je o manjini koja nam napravi ovakav problem, koja svim normalnim unese nemir. Imali smo prvostepenu presudu za negiranje genocida protiv Vojina Pavlovića i ove godine ga nema da to radi. Vjerovatno se i ovakvi moraju sankcionisati, da se ove stvari ne bi dešavale. Drugog načina ne vidim – kaže potpredsjednik RS Ćamil Duraković.
