Tabuti sa posmrtnim ostacima sedam žrtava genocida u Srebrenici jučer su u poslijepodnevnim satima stigli u Potočare.
U Fabrici akumulatora, uz brojne građane Srebrenice, okupile su se porodice žrtava koje su, uz bol i jecaje, milujući tabute ispratile svoje najmilije na put vječnog smiraja.
Među njima je i Safet Gabeljić, koji ove godine ukopava brata Rifeta. U trenutku kada je ubijen, Rifat je imao 31 godinu.
“Rat me je zatekao u Srebrenici. Ja sam preživjela žrtva genocida, i ne postoje riječi kojima bih mogao opisati kroz šta smo sve prošli. Ne znam ni da li bi čuveni Alfred Hitchcock to mogao izrežirati”, započinje Safet svoju ispovijest.
Drhtavim glasom se prisjeća posljednjih trenutaka provedenih sa bratom.
“Krenuli smo zajedno u proboj. Teško je tada bilo ostati zajedno jer, čim naiđeš na zasjedu, zapuca, i jedan ode lijevo, drugi desno i to je to. Rastali smo se u šumi, i nikada ga više nisam vidio. Kasnije smo saznali da je zarobljen kod Han Pijeska, mjesec i po nakon toga. S njim je tada bio moj sestrić, koji je imao samo 14 godina”, priča Gabeljić.
Kaže kako su sestrića izdvojili jer je bio maloljetan jedina “samilost” koju su pokazali.
“Odveli su ga u policijsku stanicu u Han Pijesku. Tamo je radio sve cijepao drva, pomagao mještanima, bio im na usluzi. Pukom srećom je preživio, jer je Međunarodni crveni križ uspio da ga registruje kao ratnog zarobljenika”, ističe on.
Nakon toga, igrom slučaja, Međunarodni crveni križ uspio je ući u prostorije gdje je bio zatvoren.
“Moj sestrić je zamijenjen u zadnjoj razmjeni, kada su ga odveli na Kulu, zajedno s još jednim dječakom. Kada je došao kući i rekao da moj brat nije bio među njima, znao sam da Rifet nije zamijenjen. Tražili smo ga 30 godina. Sve smo alarmirali, sve institucije su bile angažovane. I prije dva mjeseca smo ga uspjeli pronaći bačenog na gradsko smetljište na Han Pijesku. Zamislite da baciš čovjeka na smetljište i on je tu i pronađen. Pronađena mu je lobanja i nešto još kostiju koji se trenutno nalaze tu. Međutim, daljom pretragom su u blizini pronašli još neke dijelove kostiju za koje se također pretpostavljaju da su njegove. I to kostiju što su pronašli poslali su na DNK analizu u Hag i kako smo obaviješteni i ako one budu potvrđene onda će te kosti biti naknadno dokopane”, potresno govori on.
Safet Gabeljić ukazuje na još jednu tešku činjenicu.
“Na spomen-ploči u Potočarima nalazi se 89 Gabeljića. To su uža i šira rodbina. Tokom rata sam izgubio 120 članova porodice, i s očeve i s majčine strane.”
