Mevlija Musić je bila mlada djevojka kada je ostala bez dva brata. Ubijeni su u genocidu koji je izvršen u Srebrenici.
Danas, sjeća ih se s velikim bolom, ali joj je lakše, kaže, jer su pronašli vječni smiraj.
– Dva brata su mi poginula padom Srebrenice. Ukopani su 2013. godine i tada našli smiraj. Jedan brat je imao 23 godine, drugi 21, a ja sam imala 19 godina kada se to desilo – priča drhatvim glasom Musić.
Praznina, tuga i bol miješaju se svakodnevno u njenom srcu i s tim osjećanjima će, dodaje, umrijeti.
– Prošlo je 30 godina, u patnji i bolu, nećemo ih zaboraviti, to su naši najmiliji. I kad se desi veselje, ja mislim na njih, nisu tu da se vesele s nama. Kad su najsretniji bili, izgubili su mladost, život, sve. Lakše nam je samo jer znamo gdje su – kazala je Musić.
