Nema miliona, samo pustoš i gorčina obećanja: Jablanica i dalje čeka obnovu, političari kamere
Prošlo je devet mjeseci od katastrofalnih poplava koje su Bosnu i Hercegovinu, a posebno Donju Jablanicu, zavile u crno.
Danas, umjesto očekivane ljetne idile, smijeha i povratka svakodnevici, vlada zastrašujuća tišina i pustoš. Srušene kuće, zapušteni tereni i bolno sjećanje na 19 tragično izgubljenih života – to je jeziva slika Donje Jablanice. Dok su odmah nakon poplava brojni političari paradirali pred kamerama, obećavajući pomoć i obnovu, dostojanstven život kakav je ovdje nekada postojao još uvijek nije vraćen.
Federalni premijer Nermin Nikšić je, podsjetimo, ranije saopćio da će Vlada FBiH “nastaviti pratiti i raditi na saniranju posljedica katastrofalnih poplava i klizišta u FBiH”, uz obećanje “odgovornog zbrinjavanja” za sve pogođene.
Devet mjeseci kasnije, ta obećanja zvuče prazno. Svita političara i političarki sa svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini dolazila je u Donju Jablanicu, rukujući se sa preživjelima, pripadnicima Oružanih snaga BiH, volonterima i humanitarcima koji su danonoćno, često bez adekvatne opreme, pomagali unesrećene i tragali za nestalima. Sada su ti susreti samo bolan podsjetnik na izostanak konkretnih rezultata.
Prema izvještaju koji je za parlament u novembru 2024. godine pripremio ured premijera Nikšića, u poplavama i odronima stijena ukupno je pogođeno 1148 domaćinstava u Jablanici, Konjicu, Fojnici, Kiseljaku, Kreševu i Drvaru. Procijenjene štete na tim i javnim objektima iznose oko 107 miliona eura, dok su štete na saobraćajnoj infrastrukturi procijenjene na više od 18 miliona eura. Unatoč ovim poražavajućim brojkama, plan sanacije pogođenih područja na koji se Vlada obavezala nije realizovan do kraja.
Najkritičnija tačka bila je upravo u Donjoj Jablanici, na lokalitetu Komadinovo vrelo, gdje su oborinske vode izazvale veliko klizište. Ono je potpuno uništilo nekoliko propusta, usljed čega je željeznička pruga na dužini od 200 metara doslovno ostala visjeti u zraku.
Gotovo dva mjeseca komad pruge uz magistralni put M-17 bio je odvojen od tla, a željeznički saobraćaj prekinut. Iako je to bio očigledan simbol razaranja i disfunkcionalnosti, reakcija vlasti bila je spora i neadekvatna.
(Hayat)
