U oktobru 2024. godine razorne poplave zahvatile su Konjic i Jablanicu i ostavile za sobom duboke fizičke i emocionalne ožiljke.
Trauma i izolacija žena koje su se već suočavale sa značajnim izazovima lične prirode, kao što je kancerogena bolest, samo su se eksponencijalno pojačavale, ističući kritičnu potrebu za psihosocijalnom podrškom.
Usred ove krize, žene su pronašle neophodnu pomoć i nadu putem lokalnih organizacija koje podržava UNFPA, čime je pokazana moć psihološke zaštite u zajednici u obnovi života i podršci otpornosti.
„Kad vam kažu da imate rak, cijeli vam se svijet sruši. To nije samo bitka s vašim tijelom, to je borba u vašoj glavi, u vašoj duši. Ali ako imate psihološku podršku, sve postaje podnošljivije. Zovem se Dika, iz Konjica sam, i moja priča je priča o hrabrosti i snazi za koju nisam ni znala da je imam dok se nisam suočila s najtežim trenucima.“
Dikino iskustvo odražava borbu mnogih žena u Konjicu i Jablanici, gdje su preklapajuće krize, od ekoloških katastrofa do ozbiljnih zdravstvenih stanja, ozbiljno testirale njihovu sposobnost suočavanja.
Ključna psihološka podrška, pružena putem lokalnih udruženja žena, kao što su NVO „Nera“ u Konjicu i „Most“ u Jablanici, postala je spas.
Uz podršku UNFPA, psihologinja Dijana Tadić radi direktno s ovim ženama. Njen cilj: pomoći im da prebrode traumu, obnove nadu i otkriju unutrašnju snagu.
„Žene poput Dike dolaze nam uplašene, iscrpljene, ponekad bez nade. Psihološka podrška nije luksuz; to je vitalna potreba. Pomaže im da razumiju svoje emocije, prihvate svoju situaciju i pronađu snagu da idu dalje. Za žene koje proživljavaju traumu, zajednica i sigurni prostori su ključni“, objašnjava Dijana.
Ona naglašava da posljedice poplava i teških bolesti često donose osjećaj izolacije i očaja, koji se bez stručne podrške samo pogoršava.
Dika se živo prisjeća svojih najmračnijih trenutaka:
„Besane noći, srce koje mi se slama iznutra. Ali onda, u grupi s drugim ženama, osjetila sam nadu. Da mogu izdržati. Da to nije kraj. Moje emocije su bile poput oluje, ali psihologinje su mi pomogle da pronađem mir u njoj. Dijeljenje moje priče s drugima koji su me razumjeli napravilo je ogromnu razliku“.
Psihosocijalna podrška uključivala je grupnu terapiju, likovnu terapiju, grupe za samopomoć i radionice za izgradnju vještina, poticanje izražavanja, povezanosti i osjećaja kontrole.
Emina Husagić, voditeljica GBViE projekta u UNFPA, objašnjava:
„Naša podrška nadilazi savjetovanje. Kroz likovnu terapiju i izgradnju vještina žene pronalaze emocionalno olakšanje i praktične alate za oporavak. Za one koje su izgubile svoj dohodak, nove vještine nude načine obnove života. Drago nam je vidjeti da sve više žena prihvata ove usluge i da se stigma oko mentalnog zdravlja stalno smanjuje“.
Danas je Dika dokaz moći te podrške:
„Rak je još uvijek tu, ali nisam ista žena kakva sam prije bila. Naučila sam da je u redu tražiti pomoć, da potreba za podrškom nije slabost. Psihološka pomoć me naučila da ne moram sve sama. Ja nisam samo preživjela, ja živim“.
Njena priča šalje snažnu poruku – istinska hrabrost nije odsutnost straha, već hrabrost da se potraži i prihvati pomoć kako bi se nastavilo dalje.
Psihološka podrška je više od usluge; to je životni oslonac koji može transformirati budućnost žena i pomoći im da nastave život s dostojanstvom i nadom.
Ona također naglašava nepokolebljivu predanost UNFPA principu da niko ne smije biti zapostavljen, osiguravajući da svaka žena, bez obzira na njene okolnosti, ima pristup zaštiti, podršci i dostojanstvu koje zaslužuje.
