Tajni, strogo čuvani kompleks izgrađen u blizini svetog grada Koma potiče nagađanja o njegovoj pravoj prirodi i veličini otkad je prvi put objavljen 2009. godine, piše CNN.
Dio onoga što znamo o tome dolazi iz riznice iranskih dokumenata koje je prije mnogo godina ukrala izraelska obavještajna služba.
Glavne dvorane kompleksa nalaze se otprilike 80 do 90 metara ispod zemlje – sigurne od bilo kakve zračne bombe za koju se zna da je posjeduje Izrael, što uništavanje objekta iz zraka čini gotovo nemogućim zadatkom.
Dok se iransko vodstvo oporavlja od niza razornih izraelskih napada, neki analitičari kažu da bi upravo u Fordowu Iran mogao požuriti pretvoriti zalihe obogaćenog uranija u nuklearnu bombu.
Izrael je posljednjih dana ciljao objekt, ali, prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), do sada ga ili nije želio – ili nije mogao – oštetiti.
Teheran dugo tvrdi da su ciljevi njegovog nuklearnog programa mirnodopski, ali Fordow je bio u centru zabrinutosti zbog iranskih ambicija.
“Veličina i konfiguracija ovog objekta nisu u skladu s miroljubivim programom”, rekao je tadašnji američki predsjednik Barack Obama 2009. godine dok je, zajedno s tadašnjim francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem i britanskim premijerom Gordonom Brownom, otkrivao svijetu postojanje Fordowa.
Samo nekoliko dana prije objave, Iranci, očito znajući da su zapadne agencije saznale za postrojenje, obavijestili su IAEA o svojoj želji da izgrade novo postrojenje za obogaćivanje uranija. Do tada je izgradnja u Fordowu bila u toku već godinama.
Teheran se usprotivio optužbama, ali osuda čak i od strane saveznice Rusije i zabrinutost Kine ostavile su mu malo prostora za manevar.
Izgradnja započela početkom 2000-ih
SAD i njihovi saveznici nisu dali mnogo detalja o tome kada je započela izgradnja Fordowa, ali javno dostupne historijske satelitske snimke pokazuju radove na lokaciji još 2004. godine, a fotografije otkrivaju dvije bijele kvadratne strukture na mjestu gdje se danas nalaze ulazi u tunel. IAEA kaže da ima dodatne snimke koje prikazuju izgradnju još 2002. godine.
“Fordow je zapravo projekt koji je započeo tokom onoga što nazivamo programom nuklearnog naoružanja s početka 2000-ih”, rekao je David Albright, voditelj Instituta za nauku i međunarodnu sigurnost (ISIS) sa sjedištem u Washingtonu, nestranačke institucije posvećene zaustavljanju širenja nuklearnog oružja.
“Ideja je bila da oni (Iranci) u tom postrojenju proizvode uranij za oružje, a nisko obogaćeni uranij dobivaju iz civilnog nuklearnog programa u Iranu”, pojasnio je.
Godine 2009. velika vanjska potporna konstrukcija već je bila u potpunosti izgrađena, a iskapanje je u toku za ono što stručnjaci smatraju ventilacijskim oknom, ključnim za cirkulaciju zraka u objektu. To okno je kasnije skriveno i kamuflirano, što pokazuju i novije snimke.
Teheran je u pismu od listopada 2009. objasnio IAEA-i da je odluka o izgradnji podzemnog postrojenja rezultat „prijetnji vojnim napadima na Iran“, dodajući da će Fordow poslužiti kao rezerva za obližnju elektranu Natanz, koja je, kako se tvrdi, „bila među metama kojima su prijetili vojni napadi“.
Iran je rekao IAEA-i da bi objekt mogao primiti do 3000 centrifuga.
Nuklearni sporazum i izraelske optužbe
Opasnosti koje je predstavljao Fordow uglavnom su ublažene zahvaljujući Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu (JCPOA), takozvanom “iranskom nuklearnom sporazumu”, koji je od Irana zahtijevao da ukloni dvije trećine centrifuga unutar postrojenja, zajedno sa svim nuklearnim materijalom, nakon što je postrojenju zabranjen svaki takav rad.
Taj je proces polako preokrenut kada se američki predsjednik Donald Trump povukao iz sporazuma 2018. godine.
Daljnje detalje o objektu objavio je izraelski premijer Benjamin Netanyahu 2018. godine, nakon što su obavještajne službe njegove zemlje zaplijenile više od 55.000 dokumenata iz onoga što je Izrael nazvao iranskom “atomskom arhivom”.
Među dokumentima bili su detaljni nacrti Fordowa i informacije o njegovim ciljevima: proizvodnja urana za nuklearno oružje, kao dio iranskog programa nuklearnog naoružanja, za najmanje jednu ili dvije nuklearne bombe godišnje.
“Nikada nismo vidjeli nikakvu, nikakvu nedosljednost”, tvrdi Albright, koji je pregledao dokumente, o iranskom nastojanju da razvije nuklearno oružje. “To su stotine hiljada stranica. Mislim, toliku količinu stvari jednostavno ne možete izmisliti. Ne mislim da iko to osporava i to je vjerovatno razlog zašto postoji rezolucija Upravnog odbora IAEA-e protiv Irana”.
U to vrijeme, tadašnji iranski zamjenik ministra vanjskih poslova Abbas Araghchi nazvao je otkrića i Netanyahuove komentare “djetinjastima” i “smiješnima”. Tadašnji američki državni sekretar Mike Pompeo rekao je da SAD znaju za materijal “već neko vrijeme” i vjeruju da su dokumenti autentični.
Zaštićeno čak i od najvećih bombi
Nedavni izvještaji IAEA-e sugeriraju da je Iran povećao proizvodnju obogaćenog uranaja na nivo od 60% u postrojenju Fordow, koje, prema riječima stručnjaka i IAEA-e, sada sadrži 2700 centrifuga.
“Značajno povećana proizvodnja i akumulacija visoko obogaćenog urana od strane Irana, jedine države bez nuklearnog oružja koja proizvodi takav nuklearni materijal, izaziva ozbiljnu zabrinutost”, navodi se u izvještaju IAEA od 31. maja.
“Jedna od stvari koja je podigla napetost bila je ta što nisu imali razloga za to, osim da bi potom mogli napraviti sljedeći korak i pretvoriti ga u uranij za oružje”, rekao je Albright.
“To je protumačeno kao da se pripremaju da to mogu učiniti ako se odluče. A ako imate 60%, možete ga vrlo brzo pretvoriti u uranij za oružje”, dodao je.
Prema think tanku ISIS, “Iran može pretvoriti svoje trenutne zalihe 60 posto obogaćenog uranija u 233 kg uranija za oružje u tri sedmice u postrojenju za obogaćivanje uranija Fordow”, što je dovoljno za devet nuklearnih bombi.
Zato je Fordow glavni cilj Izraela u pokušajima degradacije i uništenja iranskog nuklearnog programa. Ali je li to uopće izvedivo?
SAD su jedina zemlja koja posjeduje vrstu bombe potrebnu za napad na iranski nuklearni poligon Fordow, rekao je izraelski ambasador u SAD-u Yechiel Leiter u intervjuu za Merit TV u ponedjeljak.
“Da bi Fordow bio uništen bombom s neba, jedina zemlja na svijetu koja ima tu bombu su Sjedinjene Države. I to je odluka koju Sjedinjene Države moraju donijeti, bez obzira hoće li odlučiti doista slijediti taj put ili ne”, rekao je Leiter. Ali, dodao je, to nije jedina opcija: “Postoje i drugi načini suočavanja s Fordowom”.
Uništavanje Fordowa iz zraka bilo bi gotovo nemoguće za Izrael, prema izvještaju britanskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI) iz marta, te bi zahtijevalo značajnu vatrenu moć i pomoć Sjedinjenih Država.
Ne bi ga mogle dosegnuti čak ni američke masivne penetratorne bombe GBU-57, koje dosežu samo oko 60 metara dubine, prema izvještaju RUSI-ja. A GBU-57 mogu isporučiti samo američki bombarderi B-2, nešto što Izrael nema – čak i kad bi mu SAD dao bombe.
“Čak bi i GBU-57/B vjerovatno zahtijevao više udara u istu ciljnu tačku kako bi imao dobre šanse probiti objekt“, navodi se u izvještaju.
Drugi analitičari se slažu, rekavši da ako bi SAD pokušale napasti Fordow, to vjerovatno ne bi mogle učiniti jednom bombom.
“Računao bih na ponovljene napade na Fordow”, rekao je vojni analitičar CNN-a Cedric Leighton, bivši pukovnik američkih zračnih snaga.
Albright kaže da bi mogli postojati i drugi načini za onemogućavanje Fordowa.
“Izrael bi vjerovatno mogao uništiti ulaze u tunele prilično daleko, a sigurno i ventilacijski sustav”, rekao je. “Ako biste uništili (tunele) i opskrbu električnom energijom, prošli bi mjeseci prije nego što bi stvarno mogli funkcionirati”.
Uprkos ključnoj ulozi u iranskom nuklearnom programu, Albright vjeruje da je Fordow samo još jedan dio slagalice.
“Ako ga uništite, to nije kraj puta, jer onda prelazite na sljedeću prijetnju, a to je koliko je centrifuga Iran napravio, a nisu ih postavili u Fordowu i Natanzu? I gdje su one?”, rekao je.
