DruštvoKonjicKultura

Ko je “seljak” u Konjicu? Više od adrese, manje od kulture

Komentari građana na društvenim mrežama ogledalo su frustracije zbog nepropisnog odlaganja otpada, uništavanja javne imovine i, da budemo iskreni, općeg javašluka koji se uvukao u svakodnevicu.

Direktor JKP “Standard” Samir Memić još jednom je podsjetio: krupni otpad se ne baca pored kontejnera. Njegov odvoz se može dogovoriti s preduzećem utorkom i četvrtkom, jednostavnim pozivom na dostupne brojeve.

No, čini se da neki sugrađani ignoriraju ova jednostavna pravila. Umjesto poziva, svjedočimo gomilama smeća koje nagrđuju zelene površine, a tek zasađeno cvijeće završava iščupano i bačeno.

Komentari poput “S R A M I T E S E, baš vi koji čitate, a radili ste ovo. Bljuc!” jasno artikuliraju duboko gađenje i razočaranje. Konstatacije poput “I to se naziva građaninom Grada Konjica, krade cvijeće i odlaže otpad gdje stigne?!” pogađaju u samu srž problema.

Nije “građanin” samo onaj tko ima prijavljeno prebivalište, već onaj ko se ponaša odgovorno i s poštovanjem prema okolini i sugrađanima.

Opaske da se “svašta naselilo u naš grad” upućuju na promjenu demografske i kulturološke slike, ali i na potrebu za prilagodbom i usvajanjem lokalnih normi.

Živjeti u stambenoj zgradi desetljećima bez riješene upotrebne dozvole, u “zraku”, bez legalnog vlasništva, jednako je neodgovorno kao i bacanje frižidera pored dječijeg parka. To je odraz nepoštovanja prema zajednici i sebi samima.

Apel koji, premda prepoznaje da se svijest teško mijenja, poziva JKP “Standard” da proširi djelovanje i na rubne dijelove grada gdje se igraju djeca, ukazuje na obostranu odgovornost. Javna preduzeća moraju osigurati uslove, ali građani moraju pokazati brigu. Ponuda da se alat ostavi volonterima, ukoliko nema radne snage, govori o postojanju proaktivne snage u zajednici.

No, u cijeloj ovoj priči ne smijemo zaboraviti ni ulogu komunalne inspekcije.

Proaktivni rad inspekcije ključan je u prevenciji i sankcionisanju ovakvog ponašanja. Redovnim obilascima terena, izricanjem opomena i kazni za prekršitelje, komunalna inspekcija može značajno doprinijeti podizanju svijesti i uspostavljanju reda. Njihovo prisustvo i dosljednost u primjeni propisa šalju jasnu poruku da grad neće tolerirati ovakav javašluk.

Konjic je naš dom, a javni prostori su naše zajedničko dvorište. Očuvanje okoliša, zelenih površina i javnog mobilijara nije isključivo odgovornost JKP “Standard” ili komunalne inspekcije – to je naša zajednička obaveza.

Vrijeme je da prestanemo s prebacivanjem odgovornosti i počnemo savjesno izvršavati svoje obaveze. Jer, samo tako možemo izgraditi grad u kojem ćemo svi uživati.


Još primjera “nesavjesnog” ponašanja:

  • Parking “na divlje”: Česta je slika automobila parkiranih na zelenim površinama, pješačkim stazama, ili čak na samom ulazu u stambene zgrade. To ne samo da ometa pješake i oštećuje javne površine, već i stvara osjećaj nereda i nepoštovanja saobraćajnih pravila.
  • Bušotine u zgradama: Stanovnici koji, bez ikakve najave ili dogovora sa stanarima i upravnikom zgrade, buše zidove, prave nered i buku u kasnim satima, zanemarujući komšijski mir i red.
  • Zloupotreba zajedničkih prostorija: Podrumi, tavani i haustori često postaju mjesta za odlaganje starog namještaja, kućanskih aparata ili čak građevinskog otpada, pretvarajući zajedničke prostore u smetljišta.
  • Neplaćanje zajedničkih računa: Pojedinci koji redovno izbjegavaju plaćanje računa za održavanje zgrade, struju u haustoru ili čišćenje, prebacujući tako teret na savjesne stanare.
  • Širenje smeća van kontejnera: Iako postoje jasna pravila i termini za odlaganje otpada, često se viđa smeće rasuto oko prepunih kontejnera, što privlači štetočine i širi neugodne mirise.
  • Nedostatak brige za kućne ljubimce: Vlasnici pasa koji ne čiste za svojim ljubimcima na javnim površinama, ostavljajući iza sebe nehigijenske tragove i stvarajući neugodnosti za druge građane.

Svi ovi primjeri pokazuju da “seljak” nije geografski pojam, već stanje svijesti. Radi se o individualnoj odgovornosti i kolektivnoj svijesti o tome da je Konjic naš zajednički prostor koji moramo čuvati.

Slični članci

Back to top button