Udruženje “Nova svjetlost” izgradilo je na obali Drine u Kozluku plažu u neposrednoj blizini ranije pronađenih masovnih grobnica s tijelima Srebreničana ubijenih u genocidu 1995. godine, što je otvorilo pitanje – kako pronaći mjeru između razvoja i ne uvrijediti žrtve te obilježavanja stratišta njihovih najmilijih.
Kada su novinari Detektora prošlog mjeseca krenuli da snimaju na obali Drine u Kozluku, sagovornik koji je ekipu vodio do tog mjesta nije se osjaćao prijatno na plaži, nedavno uređenoj za kupanje, dok je pričao kako su u julu 1995. tim putem prolazili kamioni Vojske Republike Srpske (VRS) s hiljadama muškaraca koji su kasnije strijeljani na obali Drine.
“Kada su vidjeli gdje ih vode, neki od ljudi su iskakali iz kamiona dok su im ruke bile vezane. Tijela su nalazili u ovim baštama”, ispričao je.
Bio je vidno zabrinut da će mjesto stradanja s novim sadržajima biti trajno zaboravljeno.
“Cilj je da za pet, deset godina, kada se vidi da se tu Bošnjaci kupaju, ovo stratište zamaskira. Na ovo mjesto sada dolaze ljudi da pijanče i sjede”, ispričao je sagovornik Detektora koji je želio da ostane anoniman, navodeći kako je izgradnja plaže podijelila ljude u ovome mjestu.
Na upit Detektora ko je izdao dozvolu za izgradnju plaže, iz Gradske uprave Zvornika navode kako s tim nisu upoznati jer vodni pojas nije u njihovoj nadležnosti. Iz Javnog preduzeća “Vode Srpske” ističu kako provjerom u evidenciji izdatih vodnih akata nije pronađena nijedna dozvola za plažu. Detektor je saznao da je plažu uredilo Udruženje “Nova svjetlost” iz Kozluka, ali iz “Voda Srpske” kažu da ni za njih nisu izdali dozvolu.
Hasan Hadžić, predsjednik skupštine ovog udruženja, kaže kako su dobili usmenu saglasnost u Gradskoj upravi za gradnju plaže. Dodaje kako je ovo bio jedini prostor gradskog zemljišta koji im je ustupljen. Objašnjava da se ranije ovdje nije moglo prići od smeća, kao i da će sada “oplemeniti” ovaj prostor da se može položiti cvijeće i napraviti klupe.
“To je jedina šansa da našu dijasporu, hiljade ljudi koji nisu prodali, zamijenili kuće, jedina šansa da ljude privučemo da ljeti ne idu na more, neka bude i ovdje tri-četiri dana. Neka neko i od naših zaradi. Neka imaju djeca gdje da se okupaju. Linije političke koje nisu ništa godinama radile, zasmetalo što dolazi neko nesvrstan, nikakva politička opcija, da nešto napravi”, kaže Hadžić.
U presudi Ratku Mladiću, bivšem komandantu VRS pravosnažno osuđenom za genocid u Srebrenici, detaljno se opisuje kako su zatvorenike iz škole u Roćeviću, kojima su ruke bile vezane i koji su preko očiju imali poveze, pripadnici Zvorničke brigade VRS-a ukrcali u kamione i odvezli do Kozluka.
Zaštićeni svjedok je izjavio da je u popodnevnim satima u julu 1995. godine vidio jamu koja je bila iskopana u Kozluku i u kojoj su bili leševi, kao i da je tu bio i kamion u kojem su bili zatočenici.
“Svjedok je procijenio da je tu bilo oko 50 vojnika, otprilike polovina s jedne, a polovina s druge strane kamiona, a između njih je bila jama duboka pet ili šest metara. Kada su zatočenici silazili s kamiona, padali su u jamu i zatim je na njih otvorena vatra s obje strane. Zatočenici nisu mogli da odu nigdje drugdje nego u jamu, zato što su vojnici stajali s njihove desne i lijeve strane, a ispred njih je bila jama”, navodi se u presudi Mladiću.
U presudi je utvrđeno kako je u Kozluku između 15. i 16. jula 1995. izvršena operacija masovnog pogubljenja i pokopavanja, kao i da su žrtve pokopane u masovne grobnice u blizini mjesta na kom su pogubljene. Kako se navodi u dokaznom izvještaju, čiji je autor John Clark, tokom 1999. iz primarnih masovnih grobnica na četiri lokaliteta ekshumirano je 838 tijela. Sve sekundarne grobnice bile su povezane s primarnom grobnicom Kozluk, kao i jedna s drugom.
Sama ideja da je blizu mjesta na kojem je bila masovna grobnica napravljena plaža, teško pada Nazi Hasanović, čiji muž Ejub je pronađen u Kozluku.
“Sva sam se naježila kada sam to čula. Oni su njih tamo tako monstruozno strijeljali i ubijali, da su jamu iskopali i jedan po jedan su iskakali iz kamiona, pucali su na njih i kasnije ih polužive zagrnuli zemljom. Mi ćemo tražiti i pokrenut ćemo da se radi spomen-ploča na mjestu gdje su oni strijeljani, gdje je bila grobnica”, kaže za Detektor Hasanović.
Njen suprug je ukopan u Potočarima.
Mirsad Terzić, predstavnik Udruženja “Nova svjetlost”, za Detektor je potvrdio da je u toku postavljanje solarne rasvjete na plaži, koja je, prema njegovim riječima, ranije bila deponija, s koje su izvukli 88 kamiona smeća i ugradili 17 kamiona kamena.
“Nadamo se da će ove godine plaža biti otvorena za kupače. Imamo mi još nekih planova i vizija. Dolje jedno 200 metara odatle su bile masovne grobnice, gdje su pronađeni ubijeni Srebreničani. Imamo političkih smetnji u vezi toga”, kaže Terzić za Detektor.
On smatra da država treba da podigne spomenike.
“Moja vizija je bila da to malo sredimo, očistimo, i da tu budu klupe za plažu, da se može historijski čas održavati. Međutim, Islamska zajednica nas je optužila da mi pravimo plažu na masovnim grobnicama, tako i politika”, kaže Terzić.
Mustafa Muharemović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, kaže kako su žrtve iz Kozluka prenesene u Kamenicu, gdje su pronađene u sekundarnim masovnim grobnicama. Muharemović navodi kako se bavi memorijalizacijom na ovome području, te ističe kako je cilj da se sve grobnice na ovome području obilježe na isti način.
“Zato što osjećam da je to potrebno zbog budućih generacija, da se označe sva mjesta, kao pouka budućim generacijama. Puno je još ožiljaka. Neko se tu kupa i sada dođu porodice u julu da polože cvijeće“, kaže Muharemović.
Nura Begović, predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”, kaže da s porodicama žrtava planira 13. jula obići mjesta masovnih stradanja Bošnjaka, među kojima i lokaciju gdje su pronađene masovne grobnice u Kozluku, u neposrednoj blizini novoizgrađene plaže.
“Plaža je plaža, tu može biti muzika, nije to uredu. To je nepoštovanje žrtava. Mi smo ogorčene, bez obzira što su oni to uredili. Neko, ako je human, trebao je da sredi da se podigne spomen-ploča tu”, govori Begović, koja smatra kako su lokalne vlasti namjenski dozvolile izgradnju plaže kako bi se ovo stratište zaboravilo.
Detektor je ranije pisao da su Majke Srebrenice podnijele zahtjev Opštini Srebrenica za izgradnju spomen-obilježja na pet lokacija masovnih grobnica u Zelenom Jadru, tražeći pravo na sjećanje i istinu o genocidu počinjenom u julu 1995. godine.
Zakon o nestalim osobama u BiH, koji postoji već 20 godina, predviđa mogućnost obilježavanja masovnih grobnica.
Hadžić iz Udruženja “Nova svjetlost” kaže kako su krenuli putem svojih komšija iz Janje koji su također napravili kupalište.
“Ljudi koji nam prigovaraju ne žive ovdje i kupaju se u Tuzli na Panonskim jezerima. Mi smo htjeli za vrlo malo ljudi ovdje koji žive tu nešto napraviti i to su uradili ljudi koji nemaju ličnu korist“, ističe Hadžić.
Muharemović kaže kako je i njegov brat stradao u pokušaju izlaska iz Srebrenice, zbog čega su njegovi osjećaji drugačiji.
“Nadamo se da ćemo nekada obilježiti sva stratišta – a koliko će biti prijatno za ljude na plaži da gledaju u te natpise. To je nešto što će ljudi gledati. To će život donijeti kad-tad. Nisam ni protiv razvoja, ne možemo život zatvarati pred smrću. Kako tu naći mjeru?”, pita se Muharemović.
