Obećanja glasna, na terenu pustoš: Gdje je nestala odgovornost?
Vrijeme neumoljivo leti. Proletjelo je skoro osam mjeseci od kataklizme u Jablanici koja je odnijela 19 života. A, od tog 4. oktobra prošle godine vrijeme kao da je stalo u Donjoj Jablanici. U tom naselju uništenom gotovo do neprepoznatljivosti usljed nezapamćene katastrofe, na svakom koraku su tužni prizori i tišina.
Obnova koja se, eto, pokrenula s mrtve tačke vuče se, zapravo, puževim korakom, a brojni mještani čije su kuće razorene čekaju na obećanja koja su im data pod tuđim krovovima i u limenim kontejnerima. Novac nije problem, jer milioni su donirani, premda javnost do sada nema precizan uvid u to koliko su vlasti izdvojile sredstava za obnovu područja pogođenih poplavama.
Jedino je transparentnost, kao i u svim drugim slučajevima pokazala organizacija „Pomozi.ba“ iz koje su pritrčali prije vlasti i kojima je, zapravo, narod sa svih strana poklonio povjerenje. Ispitivanja su završena, označene su sigurne i nesigurne zone, projekti su, navodno, završeni ili su pri kraju, ali je na terenu pustoš.
Cijela svita predstavnika vlasti sa svih nivoa defilovala je razrušenom Jablanicom, a obećanja su pljuštala sa svih strana. Nažalost, nakon njih su uz prazne kuće za sada ostala i prazna obećanja. Država je, očito, u ovom slučaju pala na ispitu.
Skoro osam mjeseci nakon smrtonosnih poplava sve su tiši i pozivi na odgovornost. Istraga se vodi, ali odgovornosti još nema niti su krivci poznati. Ako su se mještani Jablanice umorili od šutnje nadležnih, od praznih fraza, šutjeti ne bi smjeli građani cijele BiH. Ne bi smjeli radi 19 žrtava u Jablanici, pet u Konjicu i tri u Fojnici. Jer, kada se svi ušute, kada se ugase vapaji za pravdom, onda propada sve.
