“Samo da Vas obavijestim da je sinoć, ni kriv ni dužan, poginuo dečko u Prozoru. Pregazio ga je jedan od stotine divljih vozača koji svakodnevno testiraju svoju nekulturu.” Tim riječima Ankica Šarčević iz Prozor-Rame započinje posljednji u nizu mailova koje je mjesecima, gotovo očajnički, slala na adrese kantonalnih i državnih institucija.
Sada piše s razlogom koji je predvidjela: neko je stradao.
U noći s petka na subotu, u Ulici kralja Tomislava, život je izgubio 25-godišnji pješak J. K., kojega je udario automobil marke Golf. Vozač (2004. godište) prošao je s lakšim povredama. Neslužbeno, vozio je trostruko većom brzinom od dozvoljene.
No za Ankicu, stanovnicu ulice Dive Grabovčeve – druge saobraćajne crne tačke u Prozoru – ovo nije samo statistika. Njezini mailovi, njih više od desetak, svjedoče o borbi za sigurnost svoje porodice, komšija i svih stanovnika koji svakodnevno žive uz cestu kojom, kako piše, “prolaze pijani, drogirani, bez tablica, bez vozačke – a kazni nema”.
Objašnjava kroz kakav je labirint potrebno proći samo kako biste identificirali koja je točna adresa za obraćanje.
“Hronološki, najprije smo zvali Policijsku stanicu Prozor i molili da se dignu jer će neko nedužan stradati. Dobili smo odgovor da pišemo načelniku općine jer nije u njihovoj nadležnosti da bilo kakvu opremu stavljaju na prozorske dionice i da oni problematičnim vozačima ne mogu ništa. Od načelnika nikad odgovor nismo dobili. Zatim smo pisali SIPA-i Mostar – Odjel za krivična djela, nema odgovora. Nakon toga SIPA-i Sarajevo, isti odjel, a odgovara nema. Dobili smo informaciju da pišemo federalnoj ministrici saobraćaja, a ona je odgovorila da su oni nenadležni i da pišemo Cestama kantona jer je to u njihovoj nadležnosti. Iz navedene institucije nema odgovora i onda se čovjek polako razočara u sve, pogotovo u one koji svoje zadaće ne obavljaju, a plaćeni su i birani za to”, pojašnjava ona.
U jednom od mailova upućenih ministru unutrašnjih poslova HNK, Mariju Mariću, čak navodi kako je 17. januara 2025. godine i sama zamalo postala žrtva mladog obijesnog vozača.
Upozoravala je na prebrzu vožnju, nepostojanje kontrole, na odbijanje policije da djeluje jer, kako joj je rečeno, “nisu nadležni za saobraćajnu opremu”. Pokušavala je, pisala sve konkretnije i emotivnije, tražila postavljanje ležećih policajaca, radara, bilo kakvu reakciju.
“Zvala sam PS Prozor, oni mi kažu da nisu dobili prijave. Laž! Ja sam ih lično zvala. Radar koji ste stavili ne pokriva ni pola. Vozači znaju gdje je radar, nakratko uspore, a zatim čim mu izađu iz domašaja opet dodaju gas. Ljeti je stanje posebno neizdrživo”, govori Ankica Šarčević za Hercegovina.info.
U jednom mailu opisuje kako se u 2024. godini više puta obraćala zbog vozača koji na potezu Dive Grabovčeve prema stadionu i Pajićima voze i do 100 km/h, dok je ograničenje 40.
“Ne mogu vjerovati da ni jedan život ne vrijedi dovoljno da se stavi jedan ležeći policajac”, pisala je.
Nakon subotnje tragedije, poručila je ministru kako smatra da je najbolje da dođe ličnoo u Prozor-Ramu kako bi mu oči u oči objasnila sve probleme s kojima se susreću stanovnici koji žive u spomenutim ulicama.
Odgovor ministra
Ministar Marić u svom odgovoru gospođi Šarčević navodi da stanje nije tako alarmantno. U pismu zahvaljuje na inicijativi i priznaje da je problem prepoznat, ali naglašava kako su “statistički podaci pokazali smanjenje broja prekršaja” nakon postavljanja radara krajem 2022. godine. Kaže i da su u 2023. godini zabilježene 1.759 saobraćajnih prekršaja, dok ih je u 2024. do oktobra bilo 579. U pismu se navodi i kako je prisustvo policije pojačano te da “nije bilo dodatnih evidentiranih tužbi” za spornu dionicu.
Ali za Ankicu – i za mnoge stanovnike Prozora – ti podaci nisu u skladu sa svakodnevicom koju proživljavaju.
Za mnoge stanovnike Prozora brojke koje ministar navodi ne znače ništa kad svakodnevno strepe hoće li im dijete, komšija ili neko najmiliji postati sljedeća žrtva. U njihovoj stvarnosti, radar koji “smanjuje prekršaje” ne zaustavlja buku u tri ujutro, ne sprečava automobil bez tablica da projuri naseljem i ne štiti pješake na prelazima koje niko ne poštuje.
Subotnja tragedija nije bila nesretan slučaj, već kulminacija ignorisanih upozorenja.
