Njegova životna priča neće nikoga ostaviti ravnodušnim, od pjevača koji je bio na meti ismijavanja kada se tek pojavio na sceni, do čovjeka koji je zaslužio divljenje i veliki aplauz.
Redžep Redžepović, poznatiji kao Lepi, za “Dnevni avaz” ispričao je kroz šta je sve prošao u životu, ali i da li je u Sarajevu našao mir za kojim je godinama tragao.
Nije imao nikoga
Istakao je da se iz ranog djetinjstva sjeća te nemoći, jer kako kaže, bio je sam, ali je znao da nema ko da dođe i pomogne mu.
– Najteža je nemoć. To je najteže. Čovjek kad dođe u tu situaciju, imaš ruke, noge, ali nema ko da ti pomogne. To je ta nemoć. Biti sam, pogotovo tada u tom djetinjstvu, ali to nije nikakav osjećaj u meni budilo, već samo znanje. Osjećaj da si sam se javi kad imate nekog i znate da neće doći, ali u mom slučaju je to bilo znanje, ja sam znao da nemam nikoga, da niko neće doći – kazao je Redžepović.
Dodao je i to da bez obzira što nije imao puno kao dječak, nikada nije maštao o velikim stvarima. Bila mu je dovoljna hamajlija koju mu je ostavila nana i to ga je vodilo kroz te teške godine.
– Nisam ni znao šta da želim i o čemu da maštam. Kao ni sada. Dovoljno mi je da imam za kahve i cigare, nek je sve mirno i lijepo, te neka ide svojim tokom – ispričao je Redžepović.
Pronašao mir
Zbog teškog života odlučio je, kao i mnogi tada, da napusti svoju državu i ode trbuhom za kruhom, jer kako ističe, to je bilo moranje, a ne želja.
– Prelomni trenutak kada sam otišao preko jeste kada sam bio natjeran na to. Nisam želio otići preko granice, ali nisam imao šta da jedem. Ja sam otišao samo zato što sam bio gladan. Tamo sam radio i gladan i žedan, borio se, spavao gdje sam stigao, dok nisam počeo zarađivati od građevine da mogu bilo šta priuštiti – prisjetio se Redžepović.
Kako kaže, čovjek treba imati taj rahatluk, biti miran, pa gdje god da se nalazi, jer ističe i to da mu je i u Sarajevu trebalo vremena da pronađe mir.
– Život me lomio mnogo puta. Nisam od onih ljudi koje život lomi, pa ustanu i idu dalje, ja dam sebi vrijeme. Meni su trebale dvije godine da se oporavim od toga što sam otišao iz Pazara. U Sarajevu sam našao rahatluk. Ne bih iz Sarajeva otišao. Moj život može da se stavi u dvije faze, put do Sarajeva i od Sarajeva. Moram da istaknem da sam čak počeo i da se plašim ovdje, nikada nisam to doživio. Plašim se od ove previše sreće, da je sve potaman. Navikao sam na te neke trzavice, konstantne udarce, a toga više nema. Sad je sve mirno i ne znam je li to što nisam navikao ili me samo strah jer je možda i previše dobro – kazao je Redžepović.
Školski dani
Prisjetio se i svojih školskih dana, te naveo da je završio samo osam razreda osnovne i prvu godinu srednje škole, te da se znalo desiti da ljudi, kada čuju koliko je obrazovan, budu iznenađeni.
– Imam osam razreda osnovne škole i jednu godinu srednje i znalo mi se dešavati da, kada sjedim sa različitim ljudima, od doktora do advokata, i mi sada pričamo i sve ide kako treba, i onda me pitaju na kojem fakultetu sam bio. Nakon toga im ispričam svoju priču i onda gledam sagovornika kako se razočarava i krivi sebe što je uopšte pričao sa mnom – navodi Redžepović.
Dodao je i to da mu je i ta prva godina poklonjena, jer zbog posla nije mogao dolaziti na nastavu, te je uprava škole odlučila da sve opravda, kako bi imao bar tu jednu godinu.
Za kraj razgovora naveo je i da radi na novim pjesmama, koje će uskoro ugledati svjetlost dana, a neke od njih nose naziv “Sarajka“, “Šeherzada“, “Zatvorska“.
