KonjicKultura

Nacisti minirali, partizani dokrajčili, Erdogan obnovio

Dvanaestog maja 2006. godine, počeli su radovi na obnovi Starog kamenog mosta u Konjicu, nacionalnom spomeniku BiH, koji se smatra tačkom koja spaja Hercegovinu s Bosnom. Renovirala ga je 2009. godine turska firma ER-BU u izvornom obliku. U obnovljeni Stari most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5.300.000 maraka.

Trećeg marta 1945. godine, prilikom povlačenja u cilju obezbjeđenja izvlačenja njemačkih trupa iz partizanskog okruženja, polovinu konjićke ćuprije porušila je miniranjem Pionirska jedinica 3. bataljona 370. grenadirskog puka Wermachta, a ostali su samo stubovi.

Ostatak mosta minirale su jedinice 29. hercegovačke udarne divizije, kojom je komandovao general-major Vlado Šegrt. Postojalo je više tehničkih rješenja, koja nisu zahtijevala potpuno rušenje mosta. Ali, nije bilo dobre volje nego, naprotiv, zle namjere. Valjda je trebalo porušiti sve što je „tursko“. Tako je nakon 263 godine svoga postojanja nestalo amblema Konjica.

”Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kameni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobrotom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka, tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati, minuta, koliko ljudskih života”, govorio je Zuko Džumhur o Ćupriji na Neretvi u Konjicu.

Ćuprija na Neretvi u Konjicu spada u red najljepših mostova iz osmanskog perioda zajedno sa mostarskim Starim mostom, Ćuprijom na Drini u Višegradu i Arslanagića mostom u Trebinju.

Pedesetak metara ispod mjesta današnje Stare ćuprije postojao je i drveni most kojeg je sagradio čuveni mostarski vakif Mehmed-beg Karađoz, nadglednik izgradnje Starog mosta u Mostaru, koji je iza sebe, između ostalog, ostavo centralnu mostarsku Karađozbegovu džamiju i medresu.

Legenda kaže da je ondašnji osmanski visoki dužnosnik Haseći Ali-aga, koji je u 17. vijeku živio u Blagaju, prelazio drveni most na konju. U jednom trenutku noga Ali-aginog konja propala je kroz drvene daske. To je bio znak da drvenog mosta u Konjicu više neće biti.

Stari kameni most u Konjicu završen je 1682. u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH. Kao graditelja legenda spominje Alagu Hasečića, visokog dostojanstvenika u Carigradu, dok ga neki autori, ne navodeći izvore za svoju tvrdnju, pripisuju veziru Ahmet-paši Sokoloviću. Smatra se i tačkom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom.

Pošto je kameni most bio jedini prelaz preko Neretve, u Konjicu je 1945. godine postavljena provizorna drvena konstrukcija preko stubova srušenog mosta. Drvena konstrukcija zamijenjena je armirano-betonskom 1962. godine. Do potpune rekonstrukcije most se koristio za kolski saobraćaj i kao most za pješake.

Stari kameni most svečano je otvoren 16. juna 2009. godine, a otvaranju je prisustvovao turski ministar Faruk Čelik.

Ćuprija je dugo čekala obnovu, punih 66 godina. Ipak, zahvaljujući turskim majstorima i saradnji lokalnih vlasti s Turskom razvojnom agencijom (TIKA), veličanstveni lukovi nadvili su se ponovo nad Neretvom, a s njom je izgrađena i stara jezgra grada, šetalište, dućani i restorani. – piše stav.ba.

Slični članci

Back to top button