FOTO: Anadolija

U ljeto 1992. godine svijet je obišla naslovnica Timea, a na kojoj se iza bodljikave žice logora Trnopolje, u gomili izgladnjelih, izmrcvarenih i pretučenih muškaraca, nalazi i Fikret Alić, mladić iz Kozarca.

Danas, 30 godina kasnije, Fikretu je odbijen zahtjev u Prijedoru za priznavanje statusa žrtve ratne torture.

“Nemamo status ni na državnom nivou”

– Žalio sam se i sada je do suda u Prijedoru, čekam odgovor. To me je razočaralo, ali šta vrijedi. Nemamo status ni na državnom nivou pa tako ni u entiteskom. Šta je tu je, bit će bolje ako Bog da – kazao nam je vidno razočarani Alić koji sa porodicom živi u Kozarcu.

Mirsad Duratović je prvi logoraš nesrpske nacionalnosti kome je nadležna gradska služba u Prijedoru, u manjem bh. entitetu RS dodijelila status žrtve ratne torture po Zakonu o zaštiti žrtava ratne torture Republike Srpske donesenom 2018. godine.

On je i predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka.

– Fikret je dobio odbijenicu jer nema karticu Međunarodnog crvenog križa niti je davao izjave državnim institucijama koje se bave istraživanjem i procesuiranjem ratnih zločina. Ja sam imao karticu crvenog križa i davao sam izjave. Njegov predmet smo poslali na sudsko odlučivanje – kazao nam je Duratović.

Na pitanje zar nisu dovoljni fotosi koji su obišli svijet, a na kojima je Fikret Alić u logoru Trnopolje, Duratović odgovara kako zakon nije propisao tako.

Razgovarali smo i sa Seidom Omerovićem, predsjednikom Saveza logoraša u BiH.

“Dva puta je odbijen, a onda je pokrenuo građansku parnicu”

– Očigledne dokaze zanemaruju, dokaze iz prve ruke, koji su osigurani od nezavisnih organizacija, medijskih kuća. Znači nemamo nikakavog utjecaja mi koji smo bili u direktnom kontaktu, direktnim razmiricama.

I oni suštinske dokaze zanemaruju nauštrb neke procedure, izmišljenog razloga koji je osnov za nepriznavanje, nedavanje statusa koji je zaslužio Fikret Alić. Oni su prošli proceduru na općinskom i drugostepenom, dva puta je odbijen, a onda je pokrenuta građanska parnica, da bi dokazao ono što je očigledno – govori nam Omerović.

Upitali smo kakvo je to pravilo posjedovanja kartice Međunarodnog crvenog križa.

– U Prijedoru, iako je ogroman broj logoraša, nije došlo do “uviđaja” Crvenog križai veliki broj logoraša koji su sa područja Prijedora nisu evidentirani od Crvenog križa. To je takva sudbina bila nekih od njih koji su postali eksponirani, svjetski poznati, nemaju tog certifikata, ali imaju sporedni dokazi koju su bez ikakve sumnje.

Ako je namjera zakona da utvrdi realnu stvar, onda nema nikakvih problema. Ali ako namjera zakona nije ta, nije iskrena, onda mnoge druge stvari mogu doći pod znak pitanja. Danas fali tog morala i etike – govori Omerović.

Odgovorio je i da li Savez logoraša može izdati neku potvrdu, uvjerenje logorašima.

“Oko dvije-tri hiljade logoraša nema uvjerenje”

– Možemo i to vam je isto karakteristično. Činjenica je da veliki broj logoraša iz Prijedora, koji čak imaju certifikate Crvenog križa, nisu završili proceduru unutar Saveza logoraša u BiH. Znači nemaju uvjerenje koje Savez izdaje na osnovu dosjea. To je dvolisnica koja u sebi nosi nekih sedam-osam izjava. Takvih bez uvjerenja je dvije-tri hiljade od 20.000 njih – kazao nam je Omerović.

Faktor

By nk 1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *