Novi Konjic
U Konjic stiglo 180 doza Sinofarm vakcine
Lideri nastavljaju borbu: Sarajevo dočekuje Slobodu, a Borac ekipu Zrinjski
Emir Muratović, OV Jablanica: Nova energija u interesu Jablanice
Nakon 4 mjeseca od konstituisanja predstavničke vlasti Općine Jablanica, razgovarali smo sa predsjedavajućim Opštinskog vijeća Jablanice, Emirom Muratovićem.
Muratović je za naš portal sumirao dosadašnji rad, te obrazložio svoj stav kako vidi Jablanicu u budućnosti.
Poštovani gospodine Muratović, današnji intervju realizujemo nekoliko mejseci nakon konstituisanja općinske vlasti. Kako ste zadovoljni zatečenim stanjem i jeste li zadovoljni urađenim od izbora do danas?
– Od konstituisanja predstavničke vlasti Općine Jablanica prošlo je 4 mjeseca i ono što mogu reći jeste da je to veoma kratak period da bismo dali kvalitetnu ocjenu o urađenim ili neurađenim stvarima od izbora do danas. Prošli saziv Općinskog vijeća je na posljednjoj sjednici, održanoj 01.11.2020. godine, donio Odluku o privremenom finansiranju Općine Jablanica za period januar – mart 2021. godine što je omogućilo nesmetano funkcionisanje Općine do formiranja nove predstavničke vlasti. Iako su Lokalni izbori održani u najnepogodnijem terminu, Općinsko vijeće Jablanica je ipak u prihvatljivom roku donijelo sve bitne akte kao što su Budžet-proračun općine Jablanica za 2021. godinu, Program rada Općinskog vijeća Jablanica za 2021. godinu i Program rada Općinskog načelnika za 2021. godinu.
Možete li se osvrnuti na Vaš lični program, te prokomentarisati koliko ste zadovoljni konkretno Vašim djelovanjem?
-Predstavnička vlast svoj program realizuje kroz Program rada Općinskog vijeća, koji je donesen na 4. sjednici OV-a 26.02.2021. godine i objavljen u Službenom glasniku općine Jablanica. Tim Programom su utvrđeni poslovi i zadaci Vijeća, njihov osnovni sadržaj i osnovi politike podijeljeni u 16 poglavlja te nosioci poslova i zadataka. Moja obaveza kao Predsjedavajućeg Općinskog vijeća jeste da zajedno sa Općinskim načelnikom i rukovodećim državnim službenicima poduzimam aktivnosti na realizaciji Programa i informišem Općinsko vijeće o realizaciji istog. Pored toga, moje obaveze i djelokrug rada propisani su Statutom Općine Jablanica i Poslovnikom o radu Općinskog vijeća Jablanica i smatram da ispunjavam sve propisane obaveze te mogu istaći da sam zadovoljan svojim djelovanjem u proteklom periodu.
Kakvo je finansijsko stanje Općine? Bilo je dosta kontroverzi na ovu temu i različitih informacija u javnosti? Šta je, po Vama, neposredni uzrok takve situacije?
-Trenutno finansijsko stanje Općine je zadovoljavajuće. Budžet je stabilizovan i akumulirana su značajna finansijska sredstva na računu. U protekloj 2020. godini, pored pojave pandemije coronavirusa koja je nanijela veliku štetu ekonomiji cijelog svijeta, pa tako i našoj Općini naš budžet nije punjen po planu i zbog najlošije hidrološke situacije u posljednjih 50 godina. Zbog ta dva faktora, po mom mišljenju, budžet je doživio računovodstveni deficit na kraju 2020. godine. U ovoj godini hidrologija je znatno bolja te će ostvaranje u budžetu biti znatno veće, jer znamo da se skoro 50 % prihoda budžeta Općine Jablanica ostvari na osnovu Naknade za korištenje hidroakumulacionih objekata koju Podružnica „Hidroelektrane na Neretvi“ Jablanica uplaćuje Općini u mjesečnim tranšama. Ako pod kontroverznim smatrate zaduženost Općine po uzetim kreditima, moje mišljenje je da su krediti uzeti svrsishodno jer je tim zaduženjima spašeno gašenje preduzeća „Granit“ d.d. Jablanica – u stečaju u kojem radi preko 200 naših sugrađana i omogućena izgradnja poslovnih hala u poslovnoj zoni „Unis-Gornja Kolonija“ gdje se očekuje skoro pokretanje proizvodnje i zapošljavanje naših sugrađana, što je prijeko potrebno s obzirom na veliki procenat nezaposlenih u našoj općini.
Komunalno preduzeće je u stečaju godinama, također i Granit DD, koji je 11 godina u stečaju. Danas, nakon 11 godina stečaja je dužan više nego kada je stečaj pokrenut. Istovremeno pojavljuju se problemi sa korištenje majdana i koncesijom na sirovinu. Možete li unutar Vijeća inicirati kvalitetnu raspravu i potražiti pomoć Kantona i Federacije, jer je nonsens da je preduzeće od ovolikog interesa za Jablanicu prepušteno jalovom stečajnom postupku i jednom stečajnom upravitelju. To nam se često čini kao izogvor za nečinjenje?
-JKP „Jablanica“ d.d. Jablanica – u stečaju je ostvarivalo dobre poslovne rezultate prethodnih godina a sve do protekle 2020. godine, kada to poslovanje nije bilo na zadovoljavajućem nivou. Izražen je značajan finansijski gubitak zbog raznih faktora koji su utjecali na poslovanje ovog preduzeća. Iz tog razloga, a zbog činjenice da je Općina Jablanica vlasnik 51% dionica preduzeća, Općinsko vijeće i Općinski načelnik uputili su stečajnom sudiji, i Odboru povjerilaca zahtjev za smjenom stečajnog upravnika zbog loših poslovnih rezultata u 2020. godini. Kakav će ishod proizvesti taj zahtjev, ostaje da vidimo u narednom periodu.
Preduzeće „Granit“ d.d. Jablanica – u stečaju u posljednjem periodu također posluje otežano zbog zatvaranja pojedinih majdana od strane kantonalne inspekcije zbog nepostojanja koncesije za eksploataciju mineralne sirovine. Općina Jablanica je kupovinom nekretnina tog preduzeća i uspostavljanjem poslovne saradnje između Općine i preduzeća „Granit“ omogućila nastavak postojanja preduzeća i konačno usvajanje stečajnog plana poslije 10 godina stečaja. Nakon što je usvojen stečajni plan, preduzeće „Granit“ je podnijelo zahtjev za dodjelu koncesije za eksploataciju mineralne sirovine gabra Ministarstvu privrede HNK, gdje je Općinsko vijeće na sjednici održanoj 29.01.2021. godine zaključkom dalo saglasnost da je u interesu Općine Jablanica dodjela perdmetne koncesije. Također, prije nekoliko dana Općinski načelnik je produžio Ugovor o poslovnoj saradnji između Općine i preduzeća „Granit“. Iz svega navedenog vidljivo je da je Općina uradila sve u skladu sa svojim mogućnostima da pomogne u prevazilaženju teških situacija ovog preduzeća, jer potpuna ovlaštanja pri rukovođenjem preduzeća u stečaju imaju jedino stečajni sudija,stečajni upravnik i Odbor povjerilaca.
Međutim, iako se na sjednicama vijeća razmatraju informacije o poslovanjima ovih preduzeća mi ćemo i dalje nastaviti pratiti razvoj situacije i nije isključeno da ćemo i inicirati određene tematske sjednice po ovim pitanjima.
S obzirom da se redovne sjednice održavaju vrlo često, možete li nam reći, koji su to trenutno, po Vašem mišljenju, glavni problemi Općine Jablanica koje treba riješiti?
-Redovne sjednice Općinskog vijeća se održavaju jednom mjesečno, izuzev kada određene situacije po određenim pitanjima zahtjevaju da se sjednica sazove i održi i prije. Po mom mišljenju, a mislim da se mnogi slažu sa mnom, glavni problem kako cijele Bosne i Hercegovine tako i naše Jablanice jeste nepoželjna stopa nezaposlenosti i na tom polju se moramo maksimalno angažovati kako bismo stvorili sve preduslove za otvaranje novih radnih mjesta. Obećavajuće je to da postoji zainteresovanost investitora za pokretanje proizvodnje i u drugoj hali u poslovnoj zoni „Unis-Gornja Kolonija“ te se nadamo da ćemo uskoro imati i prve uposlene u ovoj poslovnoj zoni. Također, jedno od gorućih problema jeste pitanje javnog prijevoza te evidentan problem regulisanja saobraćaja u mirovanju. Zatim, završetak realizacije projekata vodosnabdijevanja i instaliranja kanalizacione mreže u svim naseljima općine Jablanica.
Kako Vi vidite sport, kulturu i sadržaj za mlade našeg grada u ovom momentu? U kojem smjeru treba ići da bi se pomenuti aspekti poboljšali?
-Što se tiče sporta, mislim da Općina duži niz godina maksimalno podržava razvoj sporta na području općine Jablanica. Iz budžeta se obezbjeđuju značajna finansijska sredstva za sufinansiranje sportskih kolektiva i isti imaju vrhunske uslove za održavanje kako treninga tako i takmičarskih utakmica. U proteklom periodu uspjeli smo spojiti duple klubove i na taj način smo stvorili pretpostavke za postizanje boljih sportskih rezultata. Također, izgradnjom sportske dvorane, pomoćnog fudbalskog stadiona i rekonstrukcijom stadiona malih sportova stvoreni su preduslovi za dodatno unapređenje rada, prvenstveno u omladinskim selekcijama. U domenu kulture imamo velika raslojavanja među udruženjima što umanjuje njihov potencijal te u narednom periodu potrebno je raditi na objedinjavanju kulturnih organizacija po uzoru na ujedinjavanje naprijed pomenutih sportskih kolektiva.
Jablanica ima veliki potencijal i u turističkom smislu. Da li je on po Vama dovoljno iskorišten?
-Pravce razvoja turizma vidimo u razvoju turističkih aktivnosti vezanih za rijeke, jablaničko jezero, planine, tranzit ili gastro ponudu, sela, kulturno-historijsko naslijeđe i sportsko-rekreativni turizam. U cilju stavljanja svih resursa u funkciju razvoja ove privredne grane u narednom periodu planiramo maksimalno iskoristiti potencijal rekonstruisanog mosta preko rijeke Neretve, kompleks Muzeja „Bitke za ranjenike na Neretvi“, obnovljenu trim stazu na brdu Križ, ski centar Risovac te novootvoreni poligon Zip-line čime će se povećati iskorištenost naših turističkih potencijala.
Za kraj, recite nam kako Vi Jablanicu vidite u budućnosti ?
-Ukoliko bismo poboljšali sve navedene aspekte, iz svih oblasti, Jablanicu u budućnosti vidim kao moderan, razvijen i čist grad u kojem će građani imati normalne uslove i potrebne sadržaje za kvalitetan život.
Jablanica.live / Novikonjic.ba
Sadeta Cokoja: Nastavnik je taj koji uz roditelje priprema djecu za dalji život
Jedna od nastavničkih legendi Osnovne škole “Suljo Čilić” Jablanica je i gospođa Sadeta Cokoja.
Punih 40 godina svojim je učenicima predano i temeljito prenosila znanje iz predmeta matematika. Od 2010. godine uživa u penziji, a za jablanica.live sumirala je svoj radni vijek, prisjetila se lijepih uspomena i druženja kako sa učenicima, tako i kolegama, te poslala poruku mladima koji se žele baviti nastavničkim pozivom.
Poštovana gospođo Cokoja, za početak našeg razgovora, krenimo sa Vašim obrazovanjem. Upoznajte nas sa Vašim putem od osnovne do više škole.
-Pripadam generaciji koja je završila osnovnu školu 1963. godine. Moram naglasiti da je u mom 8b razredu bilo 6 generacija učenika godišta od 1945-1950. Doduše, najviše je bilo učenika rođenih 1948. godine. Imali smo razrednika koji je sve učeničke probleme rješavao na najbolji način. Mi smo generacija-razred koji je slavio četrdesetu godišnjicu završetka osnovne škole, što je rijetkost. To su bile lijepe uspomene. Te 1963. godine je trebalo odlučiti šta i gdje dalje, ali kako to obično biva nas je dosta upisalo Učiteljsku školu u Mostaru, neki u Sarajevu. Tada je i općina dala svima stipendije koje su pomogle daljem školovanju, iako su bile minimalne. U to vrijeme situacija i prilike nisu bile najbolje, tako da sam prvu godinu vozarila u Mostar sa poznatim “ĆIROM”, čiji eksponat se nalazi na muzeju. Svaki dan sam išla ujutru u 10:00 sati, a vraćala se navečer u 22:00 sata. Ostale godine sam stanovala u Mostaru, što je bilo puno lakše.
Učiteljsku školu sam završila 1967. godine sa željom da se zaposlim i radim, ali na moju sreću nisam bila primljena u septembru i tada odlučujem da nastavim dalje školovanje na Višoj pedagoškoj školi, gdje upisujem grupu matematika-fizika. Zašto to? Par godina prije je tu grupu predmeta završio i moj brat sa kojim sam bila posebno vezana, pošla njegovim stopama, a i to mi je najviše i ležalo.
Otkrijte nam kako i zašto ste se opredijelili za ovaj poziv?
-Djelimično sam odgovorila na to pitanje, a imala sam oca koji me usmjeravao šta dalje. Sjećam se da je govorio da je taj poziv, poziv učitelja, nastavnika najbolji za žene.Poziv prosvjetnog radnika nije samo zanimanje , to je ljubav prema djeci, podučavanju, pomaganju i usmjeravanju u sticanju znanja i radnih navika, naravno uz pomoć i saradnju sa roditeljima.
Gdje i kada se desilo Vaše prvo zaposlenje?
-U vrijeme kada sam završila Višu pedagošku školu nije bilo kadra za nastavu matematike, tako da sam počela raditi u Jablanici, sticajem okolnosti tad mi je brat otišao na služenje vojnog roka. Drugu godinu sam radila u Ostrošcu i onda čitav radni vijek provodim u mojoj Jablanici i Osnovnoj školi “Suljo Čili”. To je bilo u zgradi sadašnje srednje škole, sa kabinetima za sve predmete, gdje je bilo puno bolje i ljepše. Ta je škola imala velik broj učenika sa brojnim odjeljenjima što sada nije slučaj. U odjeljenju je prosječno bilo po 35 učenika.
Kakve Vi uspomene nosite na Vaš radni vijek?
-Kada se sjetim vremena kada sam počela raditi onda mi naviru sjećanja na lijepe uspomene, šale i dogodovštine, druženja sa kolegama,jer nas je bilo dosta mlađih. Bilo je više poštovanja između nas, a i prema starijim kolegama, to se osjećalo da smo mi uvažavali jedni druge. Moj radni vijek mogu podijeliti u dvije etape. Jedna do rata 1992. godine, a druga poslije. To se dosta razlikovalo, ali sjećam se da je uvijek bilo dobrih matematičara, da smo učestvovali na takmičenjima koja su se održavala u BiH. Nosim puno lijepih uspomena iz tog perioda.
Koje su to, po Vašem iskustvu, dobre i loše strane nastavničkog poziva?
-Nastavnički poziv ima dosta dobrih strana. Nastanik i učenik su glavni nosioci u vaspitno-obrazovnom procesu. Sam osjećaj da učite i naučite dijete nečemu što ga zanima daje obostranu radost i zadovoljstvo. Učestvujete u odgojno-obrazovnom procesu jedne ličnosti, učite ih da budu dobri ljudi prije svega, koji će sutra doprinijeti razvoju ovog društva. Loše strane ne vidim u ovom momentu, ali i to se desi kad ste nekad nemoćni da riješite neke probleme.
Razlike u obrazovanju i školstvu nekad i sad?
– Velike su razlike u obrazovnom procesu nekad i sad. Nekad je nastavnik koristio kredu, tablu i živu riječ, sad postoje tolike mogućnosti da djeca mogu doći do svih saznanja što ih interesuje, što je dobro. Sada je posebno težak period, kako je ova situacija sa pandemijom, koronom, ali nadam se da će i ovo proći, ali mislim da će ostaviti veliku prazninu u znanju učenika.
Da li je, po Vašem mišljenju, prosvjetni radnik bio više cijenjen dok ste Vi radili ili sada?
– Na to pitanje je teško odgovoriti. Mislim da je nekad poziv nastavnika bio više cijenjen, posebno kada sam ja išla u školu, bilo je više poštovanja i od učenika i roditelja, a to se vremenom sve mijenja što opet zavisi od nas samih. Nastavnik je taj koji uz roditelje priprema djecu za dalji život i izazove s kojima će se susretati u društvu i u tom svemu postoji obostrano poštovanje.
Kada odlazite u penziju i kako provodite Vaše penzionerske dane?
-U penziju odlazim u januaru 2010. godine, poslije 40 godina radnog staža. U svakom danu pronalazim nešto lijepo, dane provodim u ispunjavanju nekih obaveza, hobija koji mi pričinjavaju zadovoljstvo. Posebno često putujem u Austriju gdje mi živi kćerka i tamo provodim divne treutke sa svojim unukama koje su nanine sreće i radosti, u čemu zaista uživam.
Za kraj, Vaša poruka omladini koja se želi baviti nastavničkim pozivom?
-Ko se odluči za zvanje nastavnika, tj. prosvjetnog radnika , mora da voli mlade ljude – djecu, da voli svoje zvanje, da pokazuje razumijevanje, da poštuje ličnost svojih učenika, a najbolje govori izreka: “Nije znanje , znanje znati, već je znanje, znanje dati”. Nastavnik podstiče svoje učenike na rad, da njihove sposbnosti dođu do izražaja, njihovu krativnost i sl. Ako želiš da ti život bude matematika, saberi sreću, oduzmi nesreću, pomnoži mladost, podijeli radost, a ljubav kvadriraj. Evo za kraj, za pratioce portala, da se malo zabavite u rješavanju ovog problema: Otac je imao 3 sina i odluči da im u nasljeđe ostavi 11 konja. Prema očevoj želji najstarji sin bi trebao dobiti 1/2, srednji 1/4, a najmlađi 1/6 nasljeđa. Kako i koliko će svaki sin dobiti konja?
Jablanica.live / Novikonjic.ba
PSD “Vilinac” organizuje Osnovnu školu planinarstva
Bajramske aktivnosti na području Medžlisa Islamske zajednice Jablanica
Jerusalem: Svijet moli za mir dok broj žrtava raste
1. Jablanički polumaraton 2021.: Informacije vezane za Dječju utrku
ZBIJMO SAFOVE: Napadnuti smo od samih sebe
Proždiremo sami sebe, negdje duboko iznutra, a naš zajednički stomak koji bi trebao primati duhovnu hranu neophodnu da jedan narod preživi odjednom se pretvorio u kanibala koji je otišao tako daleko da jede samog sebe. A kada bismo si samo dopustili časak predaha od ujedanja, kada bi taj lijepoduh koji živi u nama na trenutak odmakao se od naših tjelesina obuzetih vatrom međusobne mržnje, možda bismo uvidjeli otkud napad ustvari dolazi. Ipak, krivnja za naše stanje suštinski ne može dolaziti izvana, ona se goji poput kancera iznutra. Naime, niko, pa ni Bošnjaci, ne može biti uništen ako se prije toga sam ne uništi i ne postane lahak plijen grabežljivcima. Zato se i poručuje prije namaza u džematu: „Zbijte se i ispravite (poravnajte) safove.“ Kada ostaju praznine, u njih ulazi šejtan.
