Prelazak iz devetog u deseti mjesec 2019. obilježili su dani lijepi, sunčani i sve kraći.

Konjičani su ovih dana tužni i ponosni, zbog sjećanja na poginule branitelje-sugrađane koji su umrli za ovaj grad 19.9. na Kiseru, od 29.9. do 3.10., u toku oslobađanja Glavatičeva, 6.10. u Džajićima…Sax, Nefa, Hejub, Zahe, Jasko, Baralija, Main, Plosko, Enid, Atif , Madžak…

Mladi, čak i osnovnoškolci sa slušalicama u ušima hodaju gradom, slušaju muziku, malo plešu ulicama i sudaraju se sa ljudima. Ima li kraja otuđenju mladih od sebe, od rada, od drugih ljudi, od društva...Lijepo je pročitati da općina Centar u Sarajevu svoj djeci osigurava besplatno treniranje šest sportova, jer bez toga treniranje mogu platiti samo bogatiji roditelji, kao npr. u Konjicu. Kad je u Konjicu u sportu bilo 5-6 000 mladih tada je bilo masovnosti, talenata i uspjeha. Danas je ovim generacijama nezamislivo da je Klub dizača tegova 26.10.1986. postao prvak 22 milionske Jugoslavije. To je bajka za današnju omladinu, da Konjic iza sebe ostavi najveće gradova bivše države, milionski Beograd, Zagreb i druge...

Grad je imao pa nema centralno grijanje pa je pun raznih drva od balvana do cjepanica, zatrpani su parkovi, trotoari, ulice, avlije, drva se pilaju, cijepaju, slažu, suše, lože...Motorne pile rade čak i od 7 sati. Ljudi su se ovako grijali čim je otkrivena vatra prije oko milion godina.

Patke i galebovi uživaju, čovjek im mora zavidjeti, šetaju, lete, plivaju, rone...Stara česma na Studencu presušila. Oko 17 sati svakog dana po pet-šest kamiona sa prikolicama, pretovarene balvanima prolaze kroz grad u pravcu Sarajeva, godinama tako, dokle ? Na pošumljavanje, 13.10. građane pozvao KDT Neretva, fb prijatelje su obavijestili da su u saradnji sa Šumarstvom za mjesto pošumljavanja odredili okolinu iznad Boračkog jezera. Sve pohvale inicijatorima i učesnicima akcije pošumljavanja. Na stranici Kluba piše ”Hvala na podršci izvidačima Neretva/Konjic, ženskom košarkaškom klubu Konjic, Policijskoj stanici Konjic, Srednjoj školi Konjic, Drugoj osnovnoj školi Konjic i svim pojedincima koji su se samoincijativno odazvali i učestvovali.Akcija je uspjela i nadamo se da će ovo prerasti u tradiciju”.

Općina bez mjesnih zajednica i javne rasprave, raspisuje tendere npr. za uredjenje puta Bradina – Repovci…Takodje trotoari u glavnoj ulici popločani su granitnim pločama, a da nikada nije postavljena tabla sa podacima ko investira, koliko koštaju radovi, izvođač, nadzor, početak i završetak radova.To isto važi za gradski kolektor, (kažu košta 33 miliona KM)mada su bile table sa podacima za parcijalne radove. Javni radovi, javni novac, zahtijeva i javnu odgovornost.

Oktobar, mjesec knjige, u Domu kulture obilježava se nizom promocija i gostovanja.U četvrtak 10.10. gostovala književnica Senka Marić, u petak 11.10. Nusret Omerika, u utorak, 15.10. bila je promocija knjige Esada Šejtanića, ratnog komandanta 442. bbr. tj. stolačko-čapljinsko-dubravske brigade, o kojoj je napisao monografiju. Promotori su bili Nezim ef. Halilović I prof.dr. Senadin Lavić.

Konjic je 16.10.1960. dobio moderan vodovod Ljuta.Prije toga postojale su javne česme u kojima se sa kantama čekalo u redu za vodu.Prvi vodovod napravila je austrougarska vlast 1.1.1903.godine u dužini od 2,4 km sa Ankine česme. Grad je na popisu 1910.godine imao 416 kuća i 2.382 stanovnika., dok je 1948.imao 2.365 stanovnika.Konjic je 1958. godine imao 5.820 stanovnika, 31 kamion, 7 luksuznih i 5 zaprežnih kola, 3 traktora, 7 motorbicikla i 1 autobus, a te godine pokockane su ulice Maršala Tita i 10. hercegovačke brigade...

M.Čukle