Sa srcem, kao ni sa zločinom, se nije igrati. Zato vam je pametnije da zašutite, mladi “pravnici”. Možda vas šutnja, kad već nisu savjest, empatija i tvrdi fakti, dozove pameti. Inače se i vama, i nama (s vama), još tmurnije piše.

Već neko vrijeme me muči jedna pjesma. Važna i čudna, a oštra kao kamenčić u čizmi. Njeni me stihovi, peckanje rane, bude usred noći. Pokušam ih zapamtiti, ali mi ne daju mira. Siđem u prizemlje, po čašu vode i malo čokolade, to me malo smiri, pa katkad i zaspim. Ali je ne zaboravljam.

Besmrtnost

U spavaćoj,

na čardaku,

lađi u praznom prostoru,

bude me, jutros,

perači prozora.

Kao da dižem golemi teret,

polako otvaram oči.

Noćni stočić:

paraceramol, alopurinol,

iboprufen, diclofenac.

Sa čašom mlake vode pokraj.

I to sve

na koricama Kunderinog romana

Besmrtnost.


Pižon

Kroz odškrinute zavjese: bor, i,

na njegovom vrhu,

čvorak!

Sam u kući.

Danima na kauču,

povazdan gledam ptice.

A na debljoj grani,

ispod,

komšijin golub,

pižon,

utovljen poput dooobrog pileta.

Ovdje se dvonošci panično plaše sala,

bolesti,

i pivskih trbuha,

a ptice i mačke hrane i tove – kao za trpeze!


Pup

U leji pred kućom,

prvi pup ruže.

Ispod njega,

na vjetru šušti mlado,

a već pjegama išarano,

bolesno lišće.

Kao da šapće:

Nad svim vrhovima

je mir.

U vršcima svima

jedva će živ

i dašak još koji biti.

Pjevanje ptica je stalo.

Čekaj još malo,

pa ćeš počinut i ti. *

*J. W. Gete: Putnikova noćna pjesma (prijevod: Jovica Letić)


Ti si moja čokolada (u bolnici)

U sobi do moje,

neko posvunoć kašlje.

Duboko.

Altom.

Razdire se.

Nisam žedan,

ali ustajem po čašu vode,

otvaram prozor,

i žderem zrak,

rezak,

predjutarnji.

Za mene,

i za docimera,

pa polako odšepesam

do ormarića,

po red milke,

najboljeg sedativa.


Puževe kućice

Jutrom i svečeri,

za vježbu,

šetkam s kraja na kraj uličice.

Vrijeme se stalno mijenja.

Nebom se,

k’o sumanuti,

ganjaju sunce,

i oblaci.

Travanjske huke.

Dok hodam,

štapom nesviklo lupkam po kaldrmi.

Pod papučom,

kao pod zubom čips,

krckaju i pucketaju puževe kućice.

Ovdje,

i u vrtu,

umjesto lasta,

prvi vijesnici proljeća.


U trenu kad umire…

U trenu kad umire – sestra iz Konjica

javlja

da teku zadnji minuti –

  1. i momci,

u njenom Brodu,

slave vjenčanje unuke

ujnine sestre.

U trenu kad stavlja se tačka na njen,

meni toliko dragocjen život,

grad u kome živim,

slavi titulu fudbalskog kluba,

prvu u vijek i frtalj vremena.

Kroz prozor: sirene,

smijeh,

galama

i pjesma.

U “kapanju” zadnjih minuta,

curenju teške rane,

sam u stanu,

i pustoj kući

na obronku jedinog brijega u Gradu,

ravničarskom.

Rana na nozi pecka.

Dvojim da ustanem,

do friza,

i natočim po jednu,

sebi i njoj,

što odlazi.

Ili da skuham čaj,

i uzmem još jednu,

protiv bolova.

Kroz prozor,

tamo kraj Rajne,

i dalje grmi i ječi.

Stojim dugo,

snen i neodlučan,

sred puste sobe,

kao ona,

za koji čas,

sred

čistilišta.

GORAN SARIĆ/Novikonjic.ba

Grad Konjic, ulica Suhi do, kasna jesen devedeset druge.

Nizozemska je postala naša druga domovina. Ima i onih naših ljudi koji ovdje samo vegetiraju, čekajući dan umirovljenja, to jest povratka. Mislim da je to pogrešno.

Sve nešto mislim, ako duže ostanem, odavde ću izaći k’o top. Sam u sobi s pogledom, vlastitom kuponicom i wc-om, internetom, wifijem, knjigama, sestricama u bijelom koje “plešu” oko vas kao da ste posljedni kineski car…Pa ovo bih, barem na nekoliko dana, i zdrav odabrao!

Samo, NDH-ova gospoda lingvisti su se u Drugom svjetskom ratu dvostruko zajebala.

Kao i obično, auto parkiram daleko van centra, s ovu stranu Amstela.

Moram reći da me je, kao pjesnika, veoma dirnula ta pjesma, naročito stoga što znam kakvim je povodom nastala.

Kad sam devedesetih došao u Holandiju, ovdašnji parlamentarni izbori su bili prilično dosadna stvar. Mada se između jednih i drugih znalo svašta izdešavati (“bura”oko Srebrenice, Najn Elevn, ubistva Pim Fortuyna i režisera Thea van Gogha…), na vrhu su se uglavnom, smjenjivale iste partije: liberali (VVD), socijaldemokrati (PvdA) i demohrišćani (CDA). Sklapale i razvrgavale koalicije, mijenjali partneri na vlasti, ali sve to bješe manje-više ista, relativno umjerena politika, bez ekstremnih pomaka udesno, a pogotovo ne ulijevo.

Zašto “pogotovo ne ulijevo”. Pa zato što je ovo, i pored svih promjena, ipak jedna pretežno kalvinistička zemlja. Ne vole oni ovdje baš ljevicu – pogotovo ne onu pravu! A ovdje je to, po meni, samo Socijalstička partija, SP. Oni se ovdje – kao, na primjer, što to relativno često biva u Francuskoj – “ni pod razno” ne mogu dočepati vlasti.

Osim toga, suviše je ovdje, za takvo što, bogatih i dobrostojećih ljudi. A takvi obično nisu skloni “dijeljenju kolača”.

No, nakon populiste Fortuyna na političkoj sceni se pojavio notorni desničar Geert Wilders i odmah žestoko uzburkao do tada “mirnu baru” holandske politike. Pojavio se neko ko je, sasvim netipično za Holanđane, grubo i otvoreno napao drugu vjeru.

Wilders je, doduše, već na startu rekao da nema ništa protiv muslimana lojalnih novoj domovini, ali itekako ima protiv islama i Poslanika Muhameda. On bi, kako je nedavno rekao, zabranio Kur’an, i konfiskovao sve njegove primjerke u Holandiji.

Kakvu li bi samo, za tako nešto, “Kur’an policiju” uveo, samo da mi je znati?!

U strahu od terorizma, ISIL-a i usljed napetosti u cijelom svijetu, Wildersova popularnost je naglo porasla. Čak toliko da su ga mnogi već vidjeli kao premijera nakon izbora održanih u prošlu srijedu, 15. marta.

U tom rastu mu je bez sumnje pomogao i pravi sunovrat ovdašnjih socijaldemokrata. Oni su, naime, još na pretprošlim izborima ušli u koaliciju s liberalima i time, po mnogima, izdali vlastite ideale.

Osim toga, Wildersu je na ruku išla gotovo poslovična razjedinjenost lijevih partija: SP-a, “zelenih”(Groenlinks) i partije D66. Geertjetu je tako, činilo se, pred izbore sve adute imao u svojim rukama.

I upravo to je grozilo mnoge Holanđane. Jer, taj čovjek-partija, bez gotovo ijednog elementa prave političke partije, nema, niti je ikada imao, ikakvih konkretnih planova. Njegov program može stati u jednu jedinu rečenicu: izlazak iz EU (NEXIT) i zatvaranje vrata izbjeglicama. Posebno, naravno, onima sa istoka.

A ostalo: izvoz, privreda, zaposlenost, zdravstvo, obrazovanje, kultura – trice i kučine!

Svima, osim, naravno, njegovim pristalicama, bilo je jasno da taj program ovu lijepu zemlju vodi linea recta u katastrofu, nove napetosti i podjele i ekonomski nazadak.

Zato su mnogi ove izbore očekivali s velikom zebnjom. I upravo stoga masovno izašli na izbore: preko 80 posto, što je skoro nezapamćeno u Zemlji Lala i Kanala. Pa evo, veoma ukratko, kako smo glasali.

Iako su izgubili osam mjesta u Parlamentu, liberali premijera Mark Ruttea su sa 32 mjesta ubjedljivo najveća partija u Parlamentu. S obzirom na prilično pesimističke najave i preuranjeno Wildersovo “kukurikanje” – sasvim solidno. A, ruku na srce, nije ni nezasluženo. Jer, uz mnoge mane tipične za neoliberalistički pogled na svijet: kresanje socijalnih programa a povlastice multinacionalnim kompanijama i bogatima, dodvoravanje Americi, “režanje” na Rusiju i enormna izdvajanja za besmislene vojne misije u Iraku, Avganistanu i drugdje gdje Uncle Sam naredi, Rutteovi liberali su, uz malu pomoć PvdA, uspjeli da Holandiju izvuku iz recesije. Običan građanin, doduše, to još uvijek ne osjeti puno na novčaniku, ali činjenica je da izvoz, zaposlenost i potrošnja rastu. Restorani i dućani su puni, potrošači grabe k’o da je džaba! Sve to obećava da će narednih godina, ako ne bude nekog velikog belaja, ovdje u ekonomskom smislu biti sve bolje.

A i Rutte lično, bez obzira što nije “moj igrač”, se pokazao kao vješt političar. Svojski se trudi da pokaže kako predstavlja sve, a ne samo neke Holanđane. Vještom u polemikama i, najčešće, odmjerenom u reakcijama, može mu se, uz sve mane, priznati da je graditelj, a ne rušitelj mostova.

Što se tiče njegovog glavnog suparnika, situacija s Wildersom nakon izbora je skoro suprotna. Jer, iako je u odnosu na prošle izbore ostvario napredak od pet mjesta u Parlamentu, on ne krije nezadovoljstvo ovakvim ishodom. Računao čovjek na mjesto “kormilara”. No, kako naš narod kaže: “Pjjevac” koji prvi kukurikne…”

Račun mu je najviše pomrsila i ljevica, ali je u tome udio imala i umjeren(ij)a desnica. Jer, pored značajnog uspjeha lijevog centra, partije D66 i, posebno, “zelenih” (sa četiri na deset mjesta u Parlamentu), razloga za radovanje imaju i demohrišćani, CDA. Oni su opet, kao prije skoro jednu deceniju, postali treća najveća partija u Holandiji. To imaju zahvaliti nosiocu liste, elokventnom i duhovitom Sybrandu Bumi.

Što se ljevice tiče, razočaravajući je samo (relativni) neuspjeh socijalista, koji su, uprkos solidnoj kampanji, dobili jedno mjesto manje u Parlamentu. No, kako rekoh, mnogi ovdje ne vole crveno, pa makar i kad je riječ samo o paradajzu (simbol SP-a)!

Od drugih partija, vrijedno je spomenuti uspjeh novoosnovanog DENK-a. Oni su osvojili 3 “parlamentarne “stolice”. Ta partija predstavlja tursku manjinu ovdje, i ima prilično blagonaklon odnos prema Erdoganu. Da, istom onom turskom predsjedniku koji je ovih dana povodom zabrane holandskih vlasti da njegovi ministri govore na mitinzima podrške “njegovoj visosti” izazvao diplomatski skandal nazvavši Holanđane “nacistima” i “ubicama”. Zato nisam siguran da možemo biti baš sretni njihovim uspjehom. Mnogi se ovdje stoga pitaju doprinosi li DENK uklapanju “turskih Holanđana” u (n)ovu zemlju, ili, naprotiv, samo uvećava njihovu samoizolaciju? Živi bili, pa vidjeli.

Da zaključim. Sve u svemu, mislim da imamo dosta razloga za zadovoljstvo. Jer, kako se svi zaklinju da s Wildersom “ni pod razno” neće u koaliciju, izgleda da smo se, barem za izvjesno vrijeme, riješili tog belaja. Ništa, znači, od “Kur’an policije”. Ništa od NEXIT-a. Kakva je da je, mislim da EU ipak ima puno više prednosti, nego mana. Uostalom, priča se da to već uviđaju i mnogi Britanci.

“Ne” Wildersu, “ne” NEXIT-u, “ne” idiotskoj “Kur’an policiji”… Uz jaku ljevicu u Parlamentu – nije tako malo, zar ne?! Ostaje samo da se nadamo da će i veliki evropski “igrači”, Francuzi i Nijemci, na skorašnjim izborima znati reći “ne” desnici u njihovim zemljama. To bi ujedno bio dobar zaušak i njihovoj prekookeanskim “braći”, beznadežnim trumpistima.

Goran Sarić/tacno.net/novikonjic.ba

Stranica 7 od 8