Kolumne

Kolumne (161)

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Krajem novembra, datume 25. i 29. 11., antifašisti BiH i Jugoslavije, radnici, seljaci i svi drugi, obilježavali su kao najznačajnije  u povijesti bivše države.  Ti datumi su poštovani, dostojno i masovno obilježavani, uz obavezne posjete spomenicima iz perioda antifašističke borbe.

Područje općina Prozor-Rama, Jablanica i Konjic bilo je poprište odlučujućih bitaka za ishod NOB-a i jugoslovenske revolucije. Bilo je bitaka i značajnih spomenika...Spomenik na Makljenu –stisnuta šaka okrenuta ka nebu (bio visok 14 i širok 12 m, težak 700 t, otkrio je Tito 12.11.1978.,) sada je samo kostur koji šalje poruku straha i nemira. Na Makljenu je noću 12./13. oktobar 2000. god. miniran veliki spomenik koji je simbolizirao Titove borce- heroje, koji su jurišali na nebo, na svaku nepravdu i neslobodu.

U svijetu čuveni spomen-most iz Jablanice, od 17.11.1991. nije u funkciji kada ga je djelimično odnijela nabujala Neretva. Današnji rukovodioci bi rekli „Ranjenike smijemo ostaviti i zaboraviti“ jer mi smo zauzeli funkcije i vlast, historija može početi. Most simbol Jablanice, humanizma, čovjekoljublja,  herojstva i ratnog lukavstva, skoro tri decenije čeka obnovu ?!

Bronzani spomenik «partizan i partizanka» koji čvrsto drže svoje puške, 1993. je završio u Neretvi, lopovi su ga zatim izvadili, izrezali i prodali..Spomen-bista narodnom heroju Maksimu Kujundžiću ( 7.1.1923-13.10.1944.), koja je stajala ispred Društvenog doma u Konjicu, takođe je, ratne 1992. bačena u Neretvu. Prije tačno godinu dana izvadio ju je momak Macić, ali bista još nije vraćena na postolje, iako kažu postoji općinska odluka da se bista vrati.

Antifašistički spomenici u Džanićima, na Vrapču, na  Borcima, u Bijeloj, kao i partizanska groblja u Odžacima, na Borcima, u Glavatičevu i Buturović Polju ne održavaju se iako to zaslužuju partizani poginuli za našu slobodu. U Odžacima je iz centralne bolnice i drugih jedinica koji su tu prošli poslije prelaska Neretve 1943.godine, sahranjeno 128, a u Glavatičevu 226 partizana. Na Ivan-planini je poginulo 618 boraca, u spomen kosturnici u Konjicu leže kosti 310 poginulih boraca NOR-a...

Spomenik je velika lijepa kuća u kojoj stanuje naše sjećanje i počiva naše poštovanje, kaže pisac. On je spomen na neko prošlo vrijeme, svjedok pojedinih događaja, sjećanje na ljude, ideje, uspjehe, tragedije, pobjede. Spomenik je zahvalnost, dug prema nekome, opomena, poruka i pouka, ideja za ljepšu budućnost. Dio smo spomenika i oni su dio nas, jer su ostaci materijalne i duhovne kulture naših predaka, služe za pouku i podsjećanje...

Zašto su važni spomenici ?   Oni iz najvećih historijskih dubina spajaju ljude, oni su muzej, učionica na otvorenom, oni spajaju BiH i Evropu, preko njih vodimo dijalog sa prošlošću, preko njih treba da imamo svijest o sebi, o drugome, o zajedničkoj prošlosti i budućnosti. Oni su ona nit koja, po vertikali  spaja ove prostore i ljude. Za uništavanje spomenika nema opravdanja, to je naše naslijeđe koje treba poštivati, čuvati, govori o nama juče, nama danas i nama sutra. Zato je odnos prema njima suština, srž života jednog naroda i države.Spomenici su bogatstvo i ukras BiH i općine Konjic, dio evropske kulturne baštine, oni su inspiracija, nadahnuće, opomena...

Mirsad Čukle

Društvene mreže su postale jedno od ključnih sredstava socijalizacije. Facebook, Twitter, Instagram su jedne od najpoznatijih društvenih mreža putem kojih možemo da prikupimo informacije.

Strani mediji su reagovanje gospodina Komšića na izjavu Emmanuela Macrona zabilježili u jačoj formi nego što je to izraženo u domaćim medijima

"…Nekada je glavni cilj obrazovanja bio razvijati misaone moći  i sve ostalo isključiti. Nažalost, ciljevi se retko postižu i, da budem još preciznija, ako ih i postignemo, teško ih je održati.

„Ljudi misle da nemaju prava i da će biti na neki način osuđeni ili ugroženi ako dignu glas“, poručili su mladi tokom druženja u okviru projekta „Čitaj više, misli više“ u Trebinju.

Bila je jedna od najaktivnijih zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH, kao članica Demokratske Fronte. Prvi put se stranački angažovala s motivom da prestane da se samo žali na svakodnevicu, nego da se pokrene i nešto konkretno mijenja.


 

Nije poznavala nikoga u stranci i nije imala očekivanja u smislu vlastitog interesa. A s obzirom da je motiv promjene nikada nije popustio, napustila je DF kada su okusili vlast i promijenili se. O odlasku iz DF-a, aktivizmu, položaju žena, ali i građana uopšteno, Maja Gasal Vražalica govori za BUKU.

„U stranku nisam ušla po nečijem diktatu i nagovoru, a kako sam bila lišena kalkulacija, tako je moja odluka o izlasku iz Demokratske fronte bila jedina logična stvar koja je i mogla uslijediti, jer nakon što smo okusili vlast i nakon što se u Demokratskoj fronti počelo najbezočnije odstranjivati zdravo tkivo stranke, a veličati ono kancerogeno, tako je za onaj manjinski dio Demokratske fronte koji je i prije stranke, pa i za vrijeme stranačkog aktivizma imao svoj stav i racio, svoje principe lišene kalkulacija bilo najlogičnije povući se iz stranke, ali ne i iz politike."

Statistike pokazuju da je bila najaktivnija zastupnica, kako u klubu Demokratske fronte tako i u Parlamentarnoj skupštini BiH. Trudila se, kako navodi, maksimalno opravdati svoju poziciju u najvišem zakonodavnom tijelu domovine, što iako u javnosti izgleda vrlo jednostavno, tako nije.

„Iza toga je mnogo rada, truda, neprospavanih noći, preispitivanja, razmišljanja o odustajanju, jer se preko noći nađeš negdje gdje ti je okruženje potpuno strano, procedure nejasne, materijali samo pristižu, a pored aktivnosti koje podrazumijeva parlamentarni rad, imaš i stranačke, ali i porodicu, medije, građane/ke, ... Uz minimalnu podršku od strane stranke koja je trebala prije svega raditi na obrazovanju svojih kadrova koje planira staviti na liste, te uspostavi tijela koja će biti podrška izabranim i imenovanim, mogu reći da sam itekako zadovoljna svojim rezultatima."

Dodaje kako su žene na bh političkoj sceni koje su pokazale da posao izabranih i/ili imenovanih rade mnogo odgovornije, za svoje rezultate morale dvostruko više energije uložiti jer su previše izložene opstrukcijama, barijerama, kako unutar vlastitih redova tako i izvan njih.  

„Kako se političarenje u Bosni i Hercegovini kreira, organizira i završava u kafanama sa kockastim stolnjacima, putem telefona rješavaju ključne stvari, tako smo mi žene uskraćene za osnovne informacije koje su nam itekako potrebne da bismo kao izabrane i imenovane u svakom trenutku znale stranački stav po određenim pitanjima, pozadinu za neke odluke i slično", navodi.

Ističe kako je prošla izvanrednu školu, mnogo naučila, ali i pomogla nekim ljudima u ostvarivanju njihovih prava. Kada su propali pregovori DF-a sa SDP-om, postalo je očito, dodaje, da se i kod jednih i drugih radi o vlastitim sujetama.

„To su zapravo neiživljeni dječaci koji se još uvijek koprcaju u pijesku, a ujedno kao takvi uživaju interes javnosti kao važan faktor pod svjetlima raznoraznih reflektora. Shvatiš da moraš povući crtu i priznati sam sebi da je sve jedna velika laž i da te je stranka izdala, jer ono što vidiš svojim očima i čuješ vlastitim ušima iza kulisa nije ono što se predstavlja u javnosti“, zaključuje.

Svojevremeno su je iz HDZ-a BIH napadali i okarakterisali kao nacionalnu izdajnicu, za šta ističe kako su etiketiranja od strane HDZ BiH, uvijek bila dokaz da je na pravom putu i da zastupa ispravne stavove.

„Kada svaki normalan čovjek, izanalizira načine na koji dugogodišnji/e predstavnici/e, odnosno zaštitnici/e nacionalnih interesa sva tri naroda zloupotrebljavaju nacionalni identitet kako bi bogatili sebe i svoje bližnje, pri tom siromašeći i majorizirajući vlastiti narod, može samo konstatirati da oni/e nisu nikakvi/e zaštitnici/e nacionalnih interesa, već organizirana grupa lopova, reketara i zloupotrebljavača/ica položaja.“

Nažalost, još uvijek je, kako dodaje, nedovoljno onih koji bi prestali biti žrtve i sljedbenici/e takvih politika. A to će, uvjerena je, trajati sve dok svaki pojedinac ne shvati da partija ne smije biti biro za zapošljavanje. I da moraju imati mogućnosti kao individue na temelju kvalifikacija i znanja. 

„Svi/e oni/e koji/e se ipak odluče da sebe učine robovima/ropkinjama kako bi trenutno olakšali/e sebi sebi život, moraju da znaju da su zapravo oni/e ti koji/e su zajedno sa par kmetova održavaju ovaj sistem iz kojeg djeca ne da odlaze, već bježe. Da bi narednoj generaciji bilo malo bolje nego nama danas, naša generacija se mora žrtvovati, to jest prestati održavati ovaj sistem u kojem samo njih par živi, a mi ostali robujemo."

O nedavnim podacima CIN-a koji navode kako su parlamentarci minut svog (ne)rada naplatili čak 2800 KM Maja govori kako je potrebna volja dvije trećine zastupnika/ca u Parlementu kako bi se bilo šta mijenjalo.

„Treba znati da zastupnika/ca koji/a bi se odlučila iz moralnih razloga da poduzme bilo šta po ovom pitanju i pokaže da je ipak drugačiji/a od većine dosadašnjih zastupnika/ica ima jednu jedinu mogućnost, a ta je da vrati svoj mandat stranci i da umjesto njega/nje dođe naredni/a s liste i nastavi primati 2800KM/minuta. U tom trenutku u današnjoj Bosni i Hercegovini neki/e bi na društvenim mrežama pohvalili/e taj čin.“

Dodaje kako bi ta osoba sutradan kao potencijalni nezavisni kandidat dobila minimum glasova, ako bi se iko više i sjećao tog njenog moralnog čina. A uvjerena je i da je nerealno očekivati da će građani/ke koji svoj glas prodaju za Tops, 100KM ili izlet na Igman pročitati istraživanje CINa, a kamoli poduzeti nešto. 

„Mi smo postali ljudi koji vole političare mangupe, populiste, nama je moć u pogrešnim rukama postala sasvim normalna. Moral i etika odavno ne stanuje ovdje, a u obrazovnom sistemu (nekim dijelovima Bosne i Hercegovine) je samo dio izbornog predmeta, vrijedno bi bilo istražiti koliko djece ide na moral i etiku, a koliko na vjeronauku, te koji predmet i u kojoj mjeri baš govori o moralu i etici i koje primjere navodi na nemoralne/neetične. Bit će da je u ovom kontekstu u udžbenicima ili bilježnicama prenaglašen ženski nemoral, dok vjerovatno niko ne koristi primjer trenutnih političkih aktera kako bi djeci približio nemoral.“

Oduvijek je bila građanska aktivistica, bez straha da iskaže neposluh. A najmanje je radila u obrazovanju, iako je po profesiji profesorica njemačkog jezika i književnosti.

„Kad bi se i ukazalo slobodno mjesto, ja nisam bila opcija, jer se tada moralo biti jako dobar sa sindikalcima ili partijama na vlasti, a kako sam ja oduvijek voljela svoju slobodu tako sam znala da ju nikad neću prodati za radno mjesto, pa sam se okrenula drugim poslovima, što je također bila dobra odluka.“

Želja, ali i potreba da iskustvo koje je prošla prenosi na druge, prvenstveno žene, dovela je do osnivanja fondacije pod nazivom „Akademija za žene“. Projekt koji je sama osmislila i dizajnirala „Politička pismenost mladih u BiH“ podržan je od strane Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke i Njemačke ambasade u BiH. 

„Prva generacija polaznika/ica ima mogućnost da se uz stručne predavače/ice neformalno obrazuju i jačaju svoj građanski aktivizam a sve s ciljem uključivanja u društveno političke tokove i preuzimanja odgovornosti u procesima izgradnje demokratskog društva. Naša grupa je miks mladih između 17 i 35 godina starosti, neki/e od njih su članovi/ce političkih subjekata, dok drugi/e djeluju u organizacijama civilnog društva ili do sada nikad i nigdje nisu imali/e priliku djelovati.“

Osim velikih gradova u Bosni i Hercegovini prvu generaciju Akademije za žene čine i mladi iz zaboravljenih sredina Bosne i Hercegovine (Bosansko Grahovo, Tomislavgrad, Sanski Most, Ljubinje, ...). 

„Nama je ovo jako značajan angažman, jer se većina kako mladih tako i starijih uključi u stranke ili glasa za stranke, bez da prethodno pročita statut iste i preispita da li je baš to ta stranka kojoj treba da da svoj glas, svoje vrijeme i energiju. Mladi će na osnovu ovog procesa kojeg su prošli radeći na istraživanju moći upustiti se i u neka druga istraživanja, ali i argumentirano braniti stavove i tražiti odgovore u stranačkim tijelima ili na stranačkim predizbornim skupovima“, dodaje Maja.

U novembru pokreću novi projekat u saradnji sa MarketMakersima a koji se tiče nezaposlenih žena kojima žele pomoći da se osposobe za ulazak u svijet Freelancinga.

„Ja i dalje vjerujem da su žene te koje mogu mijenjati svijet. Još uvijek same sebe sputavamo, zbog nesolidarnosti propuštamo priliku da preuzmemo aktivnije uloge u društvenoj zajednici, a za to vrijeme propada društvo u cjelini. Da je ključ u našim rukama može se ilustrirati na primjeru da samo jedan dan kako zaposlene tako i neposlene žene odluče da taj dan neće provesti po ustaljenoj shemi, niti će na posao, niti će oko djece, starih, mladih, niti će skuhati, oprati, kupiti, ..., taj dan bio bi opći haos, taj dan bi mnogo firmi bilo zatvoreno, jer muškarci ne bi mogli doći na posao jer nema ko da ostane s djecom, odvede ih u vrtić/školu, kupi, pospremi, obiđe starce.“

Mnogo toga bi žene mogle, uvjerena je, ali nažalost većina se jako dobro uklopila u trenutni sistem, te se djelovanje, prema njenim riječima, svelo na džuboks – koliko para, toliko muzike ili pak tišine. A matrica je, kako dodaje ista, bez obzira o kojem sektoru se radi. 

„Put od patrijarhata ka ravnopravnosti počinje sa obrazovnim sistemom”, ranije je izjavila u jednom intervjuu. A na pitanje je li se išta promijenilo do danas i kako uticati na obrazovni sistem, koji je sam po sebi vrlo kompleksan i problematičan u BiH, odgovara kako je on mjesto na kojem se urušava ili gradi društvo u cjelini. 

„Slika Bosne i Hercegovine je danas takva kakva jeste baš zbog urušenog obrazovnog sistema, sistema u kojem i dalje učimo napamet, nagrađujemo one koji su samo tako bez ijedne svoje riječi prenijeli sve ono što je neko napisao u knjizi ili izdiktirao u bilježnicu, onaj ko misli svojom glavom, propitkuje, kreativno djeluje nije poželjan vojnik u armiji današnjih vođa obrazovnih sistema u Bosni i Hercegovini.“

Dodaje kako su rijetki primjeri koji u nastavnom procesu pokušavaju prošiti vidike učenicima/ama. Ali naglašava kako smo mi ipak ti koji obrazujemo i odgajamo djecu, što vodi do toga da je nemoguće ne reći da smo mi ti koje održavamo patrijarhat na životu. 

„Ona partija koja izađe sa samo jednom politikom i definitivnom odlukom da reformira obrazovni sistem će biti partija koja se razlikuje od drugih, jer tek ta parija će pokazati da želi da gradi društvo, a ne da zaposjedne foteljice. Kako je obrazovni sistem na kantonalnom, odnosno entiteskom nivou, te kako u određenim kantonima nemamo Dodika koji nam je navodno kriv za sve u našim životima, pa ni Čovića kojeg bismo morali imati kao partnera, ne vidim nijedan razlog zašto neke od partija ili neka od partija ne izađe sa samo jednom politikom i riješi da ju sprovede preuzimanjem ministarstva obrazovanja“.

Za sami kraj BUKA intervjua, Maja Gasal Vražalica, kao bivša zastupnica DF-a u Parlementu BiH, za današnji rad stranke, ali i samog predstavnika Komšića kaže:

„Mislim da svako o sebi govori najviše, neki/e svakim danom sve više.“


 Buka.com / Novikonjic.ba

Politička scena naše zemlje izgleda kao jedno raskalašno pozorište ili kafana u kojoj se svaki dan susreću oni koji diktiraju zakone i pravila i kroje sudbinu ovog umorenog naroda a ovu zemlju svaki dan guraju u sve veću provaliju. Tako smo nedavno imali priliku svjedočiti sukobima dviju političkih stranaka, SDA i Naroda i Pravde oko obilježavanja vjerskog praznika Bajrama. Ništa ne bi bilo sporno da ove dvije političke stranke nisu neumjesno iskoristile djecu u svojim prepucavanjima povodom pitanja hoće li se odmarati jedan ili dva neradna dana povodom ovog praznika.

I dok su se lideri SDA sukobljavali sa Ministarstvom obrazovanja, navodno braneći djecu i njihove roditelje koji su također bili protiv odluke o jednom neradnom danu, ovi su ih iz Naroda i Pravde rešetali čitanjem i posjećanjem onoga što piše u zakonu kada je riječ o slobodnim danima i vjerskim praznicima u jednoj godini. Molim Vas lijepo, pogledajte samo čime se bave naši političari i za šta primaju bezobrazno previsoke plate. Umjesto da sagledaju situaciju i jednom počnu da ispunjavaju silna predizborna obećanja koja su nam dali, oni se bave i raspravljaju o vjerskim praznicima i slobodnim danima.

I dok se oni tako prepucavaju a za to plaće primaju, roditelji provode neispavane noći u razmišljanju kako svoje dijete spremiti sutra u školu, kako ga uopšte spremiti u školu i stvoriti mu jednake uvjete u zemlji koja svakim danom postaje sve skuplja i skuplja gdje većina običnih građana jedva kraj s krajem sastavlja. Ti naši političari, oni ne vide niti žele da vide da se svakog dana ova zemlja prazni, da je napuštaju stari, mladi, radno sposobni i visoko obrazovani ljudi i svi oni koji misle napraviti nešto od svog života i sutra podizati porodicu u normalnim uvjetima a ne u ovoj ratno huškačkoj atmosferi koju su stvorili političari.

Oni to ne vide, oni se bave glupostima umjesto da jednom pogledaju da su sela pusta, gradovi napušteni, firme i fabrike pogašene i uništene, škole iz dana u dan prazne a redovi ispred ambasada svaki dan sve duži i duži od onih koji su svoje kofere spakovali i preko granice napustili ovu zemlju jednom za sva vremena.

Nemojte me pogrešno razumjeti, u našoj zemlji se već odavno radi prekovremeno i ti prekovremeni su negdje plaćeni a negdje nisu jer su se poslodavci osilili i na radnike gledaju kao nekakve feudalne kmetove jer misle da radnika mogu platiti koliko oni žele i da nikada se niko neće povodom toga buniti. Ovim činom, političari su jasno poslali poruku onima koji su ih birali da ih mi ne zanimam te da su gospodari nad ovim umornim i iscrpljenim narodom i da će još puno vode proteć i godina proći dok nas bolje sunce ne ogrije. Na nama je boriti se i tražiti svoja prava jer kako se u narodu kaže, ne može se šukast s rogatim bost.

Buka.com / Novikonjic.ba

Nisam sigurna postoji li uopšte gradacija koja tu moju glupost može iskazati u omjeru koji zaslužuje. Da je moja glupost osoba, pojela bi Hulka za doručak. Popela se na Hum, zgrabila prvu plavušu i lupala se o dlakava prsa.

Sve oko mene, ali baš sve, pokazuje mi gdje živim. U vječnoj gangsterskoj sapunici gdje je zlikovac zaista zlikovac i svi, zahvaljujući njegovim crnim debelim obrvama i pakosnom osmijehu odmah znaju da je on zlikovac. Gdje su dobri ljudi glupi kao ja, i stalno nasjedaju na spačke tog istog zlikovca, dok se on bogati na toj istoj gluposti.

Dugo vremena mi je bila bitna duhovna nadgradnja i to me je zajebalo. Dok sam ja odbijala jesti meso drugi su oštrili zube. “Nož jednostavno ne pruža istu satisfakciju, Dženana.” Ja meditiram, drugi ordinira. Ja za JMBG a oni za IMT.

Suočena sa vlastitom glupošću počela sam gledati oko sebe, imam li neke druge assests koji mi mogu pomoći da penziju dočekam u miru i blagostanju. Duha mi više ne treba glava mi je od njega natekla kao da je punjena helijumom.

Moji kumovi? Bibliotekar i veterinar. Ponavljam bibliotekar i veterinar! Takvi me kumovi sigurno neće postaviti u Vladu, nabaciti posao stoljeća ili ubaciti u VSTV. Moju kuglicu niko neće hladiti, ni u frižideru, niti među nogama.

Šta mi mogu ponuditi? Srediti kućnu biblioteku za dž ili cijepiti protiv bjesnila možda?

Ok, križamo kumstvo. Roditelji, porodica?

Ništa ni od toga. Tata je bio jedini direktor velikih firmi koji je u penziju otišao u isti stan veličine 3 sa 3 kojeg je imao i prije imenovanja. Njegov sat je znate…sat. Jedan funkcionalan objekat koji otkucava vrijeme a ne sentimente.

Mama kao daktilografkinja može mi u amanet ostaviti samo pisaću mašinu. Kad bi bila njena.

Šira porodica? Jedini Alađuz koji se probio u ratu nije mi ništa!!!!

Jedino mi preostaje ljubavnik. Ili ljubavnica. Za mene je ljubav ljubav, a i tako što bi rekao Woody Allen povećavam sebi šanse za 50%. Na žalost i tu je mrka kapa. Kad su mene htjeli ja sam jel te se duhovno uzdizala i uzdisala za Najdražim. A sad kad bih ja htjela, nisam interesantna. Kažu da mi ni plavi pramenovi ne pomažu da izgledam mlađe od svojih 44 godine. U dobre dane kažu mi da sam baš simpatična osoba koja zrači onako baš…

Je l i vi mrzite kad vam kažu da ste s i m p a t i č n i? Kad čujem da zračim, bacila bih se s mosta, pa nisam Černobilj da zračim! Koja još fatalna žena zrači??? Ona je fatalna baš zato što sasvim sigurno nije s i m p a t i č n a!

Doduše ako ću biti poštena ženska moram reći da osim fatalnog izgleda fali mi još jedna elementarna osobina koju svaka dobra ljubavnica mora imati. Sposobnost da trpi svakakva sranja.

Uglavnom, kako vidim, ostaje mi nastaviti duhovno se uzdizati.

Interview.ba / Novikonjic.ba

Stranica 1 od 12